germ cell testicular cancer (gCTC) is a malignant neoplasm derived from the primordial germ cell. Although it accounts for approximately 1% of all malignancies in men, it is the most common cancer of younger male population, with the highest incidence between ages 15 and 35. Testicular cancer incidence rate has risen globally over the past several decades, with the average increase in the incidence of testicular cancer in Croatia of 7% per annum from the year 1983 to 2007. Two main groups are seminomas and non-seminomas, each accounting for 50% of cases, and they differ in treatment modalities and response to therapy. Despite increase in the incidence rate, a promising circumstance is that gCTC has become a model of curable cancer. Because of advances in diagnostic procedures, sophisticated radiation techniques and especially the introduction of cisplatin based chemotherapy protocols together with advanced postchemotherapy surgical techniques, curability is expected in about 95% of all patients diagnosed with testicular cancer and over 70% of patients with advanced disease. in this review, we will focus on treatment strategies of primary gCTC.

Izvorni rad | Original article Deskriptori TUMORI-komplikacije; MALNUTRICIJA-dijagnoza, epidemiologija, etiologija; NUTRITIVNI STATUS; NUTRITIVNA PROCJENA; PROCJENA RIZIKA-metode, statistički podatci; PRESJEČNA ISTRAŽIVANJA; HRVATSKA-epidemiologija SAŽETAK. Cilj istraživanja: Utvrditi trenutačnu prevalenciju znatnoga nutritivnog rizika među onkološkim bolesnicima u Republici Hrvatskoj. Ispitanici i metode: Ova presječna studija ugniježđena je u prospektivnu kohortnu studiju Sekcije mladih onkologa HDIO-a HLZ-a, koja je provedena u Hrvatskoj tijekom 2017. godine na susljednom uzorku onkoloških bolesnika biranome prema redoslijedu dolaska na liječenje. Nutritivni probir proveli smo uporabom upitnika za procjenu nutritivnog rizika NRS-2002. Prema njemu, bolesnik se smatra nutritivno ugroženim ako je rezultat ≥ 3. Rezultati: U istraživanje je uključeno 275 bolesnika, medijana (interkvartilnog raspona) dobi od 61 godine (51-68), među kojima je bila 161 žena (58,5%). Bolesnici su liječeni u jedanaest onkoloških centara u Hrvatskoj. U 60 bolesnika (21,8%; 95%-tni CI 17,1-27,2%) utvrđen je znatan nutritivni rizik (NRS-2002 ≥ 3) koji indicira potrebu za nutritivnom intervencijom. Bilo kakvu nepovoljnu promjenu tijekom 30 dana prije uključivanja, dakle, gubitak tjelesne mase ili smanjen unos hrane, primijetilo je 127 (46,2%) sudionika. Zaključak: Naše istraživanje potvrdilo je da znatan broj onkoloških bolesnika u Hrvatskoj ima neki stupanj nutritivnog rizika te da je u više od četvrtine potrebna nutritivna intervencija. Nutritivni probir prvi je korak u dugoročnoj kontroli komplikacija vezanih uz promijenjen unos hrane i nutritivni rizik, kao i pri poboljšanju kvalitete života onkoloških bolesnika te prognoze ishoda bolesti pa bi ga, s obzirom na prikazane rezultate, trebalo rutinski provoditi.

No abstract