U kontekstu izlaganja razvoja instituta clausula rebus sic stantibus, premda u rimskom pravu nije postojao opći institut koji bi mu odgovarao, u romanistici se upućuje na remissio mercedis kod locatio fundi kao istaknuti primjer uvažavanja promijenjenih okolnosti od strane rimskih pravnika. Polazeći od općih karakteristika ugovora o zakupu te uređenja odgovornosti stranaka, u radu se analiziraju uređenje i argumentacija primjene instituta remissio mercedis iz perspektive promijenjenih okolnosti. Na temelju navedenoga, ispituje se u kojoj bi mjeri bila riječ o istoj liniji promišljanja o utjecaju izvanrednih vanjskih događaja na obveze ugovornih stranaka u rimskom pravu i u doktrini klauzule rebus sic stantibus.