BackgroundObesity is one of the most prevalent health problems in the canine population. While haemostatic parameters and markers of endothelial function have been evaluated in various disease conditions in dogs, there are no studies of these markers in canine obesity. This study was designed to evaluate the effect of naturally gained weight excess and obesity on inflammatory, hemostatic and endothelial biomarkers in dogs. A total of 37 overweight and obese dogs were compared with 28 normal weight dogs.ResultsOverweight and obese dogs had significantly elevated concentrations of serum interleukin-6 (IL-6) and C-reactive protein (hsCRP). Number of platelets, activity of factor X and factor VII were significantly higher, while activated partial thromboplastine time (aPTT) and soluble plasminogen activator receptor (suPAR) were significantly decreased. Statistical analysis of high mobility group box – 1 protein (HMGB-1), soluble intercellular adhesive molecule -1 (sICAM-1) and plasminogen activator inhibitor type 1 (PAI-1) concentrations did not show significant differences between the total overweight and obese group and the normal weight group of dogs.ConclusionsAnalytical changes in the dogs in our study reflects that weight excess in dogs can be associated with a chronic low degree of inflammation and a hypercoagulable state, where primary and secondary hemostasis are both affected. However obesity is not associated with impairment of endothelial function in dogs.

No abstract

No abstract

This study investigated the frequency of third-generation cephalosporin resistance in Klebsiella spp. isolated from animals in Croatia and the presence of blaCTX-M genes. A total of 711 enteric bacteria were isolated from clinical samples, and Klebsiella spp. isolates accounted for 6.9% (n = 49). Thirteen Klebsiella isolates (26.5%) were ESBL producers, nine isolates from the Klebsiella pneumoniae species complex (69.2%), and four (30.8%) Klebsiella oxytoca isolates. All carried the blaCTX-M-15 gene, and antimicrobial susceptibility testing revealed them as multidrug resistant. All were resistant to all tested cephalosporins, fluoroquinolones, aminoglycosides and aztreonam, 92.3% showed resistance to tetracycline, 84.6% to trimethoprim-sulfamethoxazole and 69.2% to nitrofurantoin. No isolate showed resistance to imipenem and meropenem. It can be concluded that ESBL-producing Klebsiella expressing the blaCTX-M gene are not rare among Klebsiella isolates from animals in Croatia.

Hemostaza je proces zaustavljanja krvarenja. Spontana hemostaza uključuje složene biokemijske mehanizme zgrušavanja krvi, regulirane interakcije između ozlijeđenog tkiva, stijenke krvnih žila i cirkulirajućih trombocita, prokoagulacijskih, antikoagulacijskih te fibrinolitičkih plazmatskih proteina. Proces hemostaze dijelimo na tri faze: primarna, sekundarna te fibrinoliza. Nefunkcionalna primarna hemostaza (trombocitopenija, kao glavni uzrok) za posljedicu ima usporeno i otežano stvaranje trombocitnog ugruška. U slučaju ozljede krv će izlaziti iz krvnih žila nekoliko sekundi ili minuta dok se ne formira stabilan sekundarni hemostatski ugrušak. U slučaju nefunkcionalne sekundarne hemostaze krvarenje se ne primjećuje izravno, već s vremenskim odmakom, najčešće nakon nekoliko minuta. Imajući na umu postajanje različitih faza hemostaze te različite aktivacije koagulacijskih kaskada, razvijene su i različite metode laboratorijskog mjerenja. Ovaj rad navodi i objašnjava koagulacijske pretrage koje se danas primjenjuju u veterinarskoj praksi. Opisana je metoda i svrha svake pretrage uz glavne primjedbe vezane uz uzorkovanje i moguće interferencije. Uzorkovanje krvi za koagulacijske pretrage osjetljivije je od uzorkovanja za ostale pretrage krvi. Nužno je izbjeći aktivaciju trombocita te se iz tog razloga idealnim uzorkovanjem smatra ono kod kojeg je krv vađena bez staze. Većina koagulacijskih pretraga kao uzorak koristi citratnu plazmu siromašnu trombocitima koja se dobiva nakon centrifugiranja (15 minuta na 2000 g) pune krvi vađene uz antikoagulans 3-natrij-citrat-dihidrat (0,11 mol/L). Većina mjerenja osnovnih parametara hemostaze uključuje praćenje stvaranja ugruška (koaguluma), a prati se brzina i sposobnost ili nedostatak sposobnosti grušanja krvi. Danas su metode automatizirane, a vrijeme nastanka ugruška mjeri se elektromehaničkom ili foto-optičkom metodom. Osim mjerenja brzine nastanka ugruška moguće je mjerenje aktivnosti enzima i inhibitora koagulacije te mjerenje koncentracije pojedinih komponenti koagulacijskih kaskada i fibrinolize. U ovim slučajevima koriste se imunokemijske metode koje se temelje na specifičnoj reakciji antigen-antitijelo, pri čemu su od automatiziranih metoda u uporabi najčešće lateks imunoturbidimetrije, a od ručnih metoda ELISA-e. U novije se vrijeme sve više nastoji ispitati poremećaj zgrušavanja u punoj krvi pomoću tromboelastografije. Za razliku od standardnih koagulacijskih testova, tromboelastografija evaluira kinetiku cijelog procesa zgrušavanja, od početnog stvaranja ugruška, polimerizacije fibrina do konačne stabilnosti ugruška. U ispitivanju uzroka krvarenja laboratorijskim pretragama procjenjuje se: rezistencija krvnih žila, broj i funkcija trombocita, unutrašnji i vanjski put zgrušavanja, mehanizam fibrinolize i djelovanje inhibitora zgrušavanja. Laboratorijska dijagnostika poremećaja hemostaze započinje izvođenjem globalnih pretraga. Globalne koagulacijske pretrage su najjednostavnije te istovremeno obuhvaćaju i vanjski i unutarnji put zgrušavanja, a u njih ubrajamo: vrijeme krvarenja, protrombinsko vrijeme, aktivirano parcijalno tromboplastinsko vrijeme, trombinsko vrijeme, broj trombocita i fibrinogen. Nakon globalnih pretraga, u svrhu postavljanja konačne dijagnoze, slijede specifične pretrage aktivnosti i funkcije trombocita, analiza trombocitnih antitijela, a po potrebi i mjerenja koncentracije i aktivnosti pojedinih faktora zgrušavanja i von Willebrandovog faktora te inhibitora zgrušavanja (antitrombin i protein C). Laboratorijski je moguće pratiti i tijek fibrinolize mjerenjem koncentracije razgradnih produkata fibrina i fibrinogena te D-dimera. S obzirom na složenost koagulacijskog sustava, laboratorijsko ispitivanje hemostaze potrebno je provesti u više stupnjeva, počevši od nekoliko globalnih pretraga te barem jedne specifične. Važno je naglasiti da ne postoji ni jedan test koji samostalno daje uvid u funkciju cjelokupnog sustava zgrušavanja.