No abstract

No abstract

Suradnja obitelji i škole dugi se niz godina u teorijskim diskursima i odgojno-obrazovnoj praksi apostrofira kao jedan od krucijalnih čimbenika osiguranja djetetova školskog uspjeha i cjelovita razvoja, čime je dosegla status bitnoga indikatora kvalitete nastavnikova rada, ali i zainteresiranosti roditelja za dijete. Takvo percipiranje važnosti suradnje obitelji i škole stvorilo je plodno tlo za reprodukciju društvenih nejednakosti, jer zbog svojih osobnih karakteristika ili obilježja svoje obitelji mnogi roditelji na zahtjev da surađuju jednostavno ne mogu odgovoriti, riskirajući time da budu etiketirani kao nezainteresirani, nemarni ili čak loši roditelji. Polazeći od toga temeljnog ambigviteta suradnje, smještene u kontekst škole kao mjesta socijalne reprodukcije, u središnjem dijelu rada analiziraju se elementi pluralizma suvremenih obitelji koji u suradnji sa školom mogu djelovati kao faktori moguće opresije nad roditeljima, dok se u završnome dijelu rada promišlja kako škole mogu odgovoriti na analiziranu situaciju te postići da u suradnji s obiteljima ne stvaraju nejednakosti koje inicijalno nastoje eliminirati. Ključne riječi: suradnja obitelji i škole, reprodukcija nejednakosti, različitost roditelja, pluralizam suvremenih obitelji, kritička pedagogija

No abstract

No abstract