Posljednje desetljeće obilježeno je povećanim zanimanjem privatnih šumovlasnika za gospodarenje svojim šumoposjedom zbog promjena na tržištu drvom uzrokovanih velikim udjelom državnih šuma jer se promjenom načina poslovanja državnoga poduzeća drvna industrija okreće prema drugim izvorima sirovine. Tradicionalno gospodarenje privatnom šumom razumijeva pridobivanje drva najčešće neplanski uz degradiranje šumskih staništa. Javne ustanove koje upravljaju pojedinim zaštićenim područjima sve su češće izložene suradnji sa svim dionicima kako bi se zadovoljile želje svih njih u skladu s međunarodnom i nacionalnom legislativom. U uvodnom dijelu rada prikazuju se osnovni podaci o privatnim šumama te problemi u gospodarenju šumama u zaštićenim područjima. U središnjem dijelu rada navode se kategorije zaštite prirode te institucije namijenjene operativnomu gospodarenju privatnim šumama. U rezultatima rada daje se pregled površina privatnih šuma i broja šumoposjednika uz drvnu zalihu te popis gospodarskih jedinica unutar Parka prirode Medvednica na temelju pregleda programa gospodarenja. U završnom dijelu prikazuje se moguće unaprjeđenje gospodarenja privatnim šumama na zaštićenim područjima.