nema

Malignant salivary gland tumors form 11% of all head and neck tumors. Salivary duct carcinoma (SDC) of the parotid gland is an uncommon and highly aggressive tumor accounting for 2% of all salivary gland malignancies. The fourth edition of the WHO Classification of Head and Neck Tumors reported global annual incidence of 0.4–2.6/100,000 people. Standard treatment for SDC is wide surgical resection along with lymph node dissection followed by adjuvant radiation therapy. The role of adjuvant chemotherapy is not known. Here, we present a case of an SDC of the parotid gland in a 55-year-old female. She presented with a painless swelling behind her right ear. Surgery was performed, and total right parotidectomy was done along with selective neck dissection (levels II, III, VA). The pathology report concluded that it was a G3 (poorly differentiated) SDC (micropapillary variant) with lymphovascular and perineural invasion. The clinical stage of the disease was T4aN2bM0. Adjuvant therapy consisted of concurrent radiation (TD 66 Gy) and chemotherapy with weekly paclitaxel (45 mg/m²), carboplatin (AUC 1.5), and trastuzumab (2 mg/kg; THC) for 6 weeks followed by 4 cycles of THC every 3 weeks. Adjuvant trastuzumab was continued for a total of 1 year. She is still without the evidence of the disease 7 years later. The consensus regarding the use of adjuvant chemotherapy does not exist. Based on all the data that have been presented before, the conclusion is that we need new treatment modalities to improve the outome of this aggressive disease.

Introduction: Mixed adenoneuroendocrine carcinoma (MANEC) is a tumor of the gastrointestinal tract that contains both exocrine and endocrine components, with each component representing a minimum of 30% of the total tumor mass.

I ako nije često oboljenje, melanom zbog izuzetno loše prognoze predstavlja veliki javnozdravstveni problem. Do nedavno liječenje metastastske bolesti bilo je vrlo ograničeno, a preživljavanje pacijenta se kretalo od šest do devet mjeseci. Razvojem nove imunoterapije poslednjih godina mogućnosti liječenja i prognoze pacijenta su se značajno poboljšale. U ispitivanju sprovedenom u Klinici za onkologiju UKC RS u periodu od 29.10.2018. godine do sada, analizirane su karakteristike pacijenata sa metastatskim melanomom koji su liječeni terapijom Pembrolizumab u I ili II liniji. U našoj grupi pacijenta 87,5% su bili muškarci, a 12,5% žene. Prosječna životna dob naših pacijenta u trenutku postavljanja dijagnoze bila je 58 godine sa varijacijama od 48 do 67 godina. U trenutku postavljanja dijagnoze 37,5% pacijenta je imalo lokalizovanu bolest, 12,5%, lokalno uznapredovalu i 50% metastastku bolest. Najčešća mjesta metastaza bila su pluća 19% , limfni čvorovi 19%, kosti 19%.. Kao prva linija terapije kod naših pacijenta primjenjena je terapija; Pembrolizumab 50%, 25% DTIC i 25% CDDP/DTIC. Vrijeme od donošenja konzilijarne odluke do primjene imunoterapije pembrolizumab u I liniji bilo je 0,5 mjeseci sa varijacijama od 0 do 2 mjeseca. Kao druga linija terapije kod naših pacijenata primjenjena je terapija; Pembrolizumab 50%, 25% palijativna radioterapija ( RT) i 12,5% Dabrafenib. Vrijeme od donošenja konzilijarne odluke do primjene imunoterapije pembrolizumab u II liniji bilo je 5 mjeseci sa varijacijama od 1 do 10 mjeseci. Primjenom imunoterapije kod naših pacijenta u I liniji liječenja postignut je PFS od 15 mjeseci, a u II liniji liječenja od 6,5 mjeseci, što je znatno duže u odnosu na ostale terapijske opcije. Takođe, primjena imunoterapije dovodi do produženja ukupnog preživljavanja OS 18,1 mjeseci. Ovi rezultati u skladu su sa kliničkim istraživanjima koja su pokazala da primjena Imunoterapije značajno produžava četvorogodišnje i petogodišnje preživljavanje.