Zauzimanjem Mostara NOVJ je uspostavio nadzor nad donjim tokom rijeke Neretve i ostvario jedan od dvaju preduvjeta za uspostavu revolucionarne komunističke vlasti na tom prostoru. Drugi preduvjet bio je obračun sa svim potencijalnim političkim protivnicima, odnosno klasnim neprijateljima u Mostaru. Problematika stradanja hrvatskoga stanovništva u veljači i neposrednom poraću 1945. godine u Mostaru nedovoljno je istražena. Komunističke vlasti svjesno su zanemarivale hrvatske civilne žrtve u veljači i poraću 1945. s pomoću režimske historiografije. Rad predstavlja doprinos istraživanju hrvatskih žrtava u Mostaru. U radu je korištena deskripcija, povijesno-narativna metoda, metoda analize sadržaja, metoda brojenja/nabrajanja i metoda oralne (usmene) povijesti. OZNA i KNOJ počinili su planski, provedbom metode razdavanja i likvidacije, niz ubojstava hrvatskoga stanovništva i pripadnika oružanih snaga NDH-a u Mos-taru u veljači te neposrednom poraću 1945. godine. Najveća stratišta pobijenih civila i vojnika nalaze se ispod partizanskoga spomenika u Mostaru, u jami Novakuša prema Nevesinju i lokalitetu Radimlja kod Stoca.

The article presents the most important events in the life of Gojko Šušak. In Croatian historiography, there is still not a single scientific paper written about the life and work of Croatian Minister of Defense Gojko Šušak in the Homeland War, not to mention a complete synthesis. The article is based mainly on scientific literature and on the basis of that literature a research basis was made to study Šušak's contribution to the establishment of the Republic of Croatia, the structure of the Croatian army and finally the victory in the Homeland War and the end of the war in Bosnia and Herzegovina. The article is conceived in such a way that it chronologically deals with the most important events from Šušak's life, which include the period of his youth, activities and life in Canada, and finally the political duty he performed as Minister of Defense during the Homeland War. Consequently, we present a chapter in which the media-intelligence war against Šušak is analyzed, who was the target of journalistic-intelligence attacks at the time of his duty, and these attacks have not stopped even today. He is criticized for his attitude towards Bosnia and Herzegovina, ie towards Croats and the Croatian Republic of Herceg Bosna. Precisely because of these accusations by political opponents in the Republic of Croatia, Šušak was targeted by the Hague Tribunal in 1997, but this legal battle was lost by the Hague Tribunal in a short period of time. The article emphasizes Šušak's formation of the Croatian Army and the legacy he left as Minister of Defense.

Protukomunističke gerile su naoružane skupine koje su se u poratnome razdoblju suprotstavljale novouspostavljenomu komunističkom režimu. Širokobriješka protukomunistička gerila bila je jedna od najbrojnijih u zapadnoj Hercegovini poslije Drugoga svjetskog rata, a vojno i politički organizirali su se u lipnju 1946. te utemeljili Prvi hercegovački ustaško-križarski zdrug pod zapovjedništvom ustaškoga satnika Bože Mandića. Politički cilj protukomunističke gerile bio je rušenje komunizma zbog zločina koje su partizani počinili nad Hrvatima i drugim narodima pred kraj Drugoga svjetskog rata i nakon njegova završetka. Komunistička partija Jugoslavije (KPJ) označila je navedenu gerilu kao prijetnju za proces uspostave vlasti. Pomoću represivnoga aparata KPJ organizirala je niz kaznenih ekspedicija s ciljem likvidiranja istih na prostoru zapadne Hercegovine. Protukomunistička gerila je u poraću, u borbi za život, u uvjetima stalnih sumnjičenja, izdaja i pogibija od strane tajne policije KPJ, počinila zločine najčešće prema narodnim odbornicima, njihovim obiteljima i članovima Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). Agenti UDBA-e u početku nisu imali uspjeha u likvidaciji protukomunističke gerile te je KPJ utemeljenjem dobrovoljačke milicije i angažiranja uhoda po selima organizirala niz kaznenih ekspedicija u kojima su agenti UDBA-e od 1946. do 1948. pobili većinu širokobriješke HUM XV (2020.) 23Hrvoje Mandić protukomunističke gerile. Preostale uhvaćene širokobriješke gerile osudili su na smrt strijeljanjem ili na višegodišnju robiju.

The authors analyze events that have occurred in the municipality of Konjic throughout the March and April of 1993. Special emphasis was placed on crimes committed against the Croatian population of that municipality. In the early morning of April 16, 1993, Army of the Republic of Bosnia and Herzegovina (BiH) committed a war crime in the northern Herzegovinian village of Trusina, where 22 Croatian civilians and captured Croatian Defence Council (HVO) soldiers were killed. This crime was the result of a previously planned attack by the Army of BiH on the Croatian population and the HVO in the Konjic municipality, which began on April 14, 1993. The main attacking forces of the Army of BiH on the village Trusina on April 16, 1993, were members of the Zulfikar Special Purposes Detachment . They were under the direct command of the Supreme Command Staff (SVC) (i.e., General Staff of the Army of BiH) from their formation to just a few days before the crime in Trusina was committed. They have then become an integral part of the 1st Corps of the Army of BiH based in Sarajevo. As an integral part of the 1st Corps, members of the Zulfikar Special Purposes Detachment became the main perpetrators of a previously planned attack and war crime against the Croatian population of Trusina.

Komunistička partija Jugoslavije (KPJ) 11. veljače 1945. postupno je uspostavljala revolucionarnu vlast u Širokome Brijegu. Taj je proces trajao sljedećih osam godina, dok u potpunosti nisu likvidirali pripadnike protukomunističke gerile Prvoga hercegovačkog križarskog zdruga kralj Tomislav. Metodama razdvajanja, likvidacije i montiranih sudskih procesa komunističke su vlasti težište kaznenih ekspedicija usmjerile na širokobriješke jatake i tako postupno lomile i ugušile protukomunističku gerilu sa širega područja Širokoga Brijega. Iste su vlasti likvidirale križarske jatake, a većinu su na montiranim sudskim procesima Okružnoga suda u Mostaru osudile na vremenske kazne.