Razvoj suvremene biotehnologije i bioznanosti otvara mnoge mogućnosti, pitanja i prijepore, ne samo u smislu općih društvenih, kulturnih i ekonomskih promjena, nego i u smislu promjena u izgradnji ljudskog identiteta i kriterija određivanja samoga ljudskog bića. U teorijskom smislu rad se temelji na teorijskim stajalištima posthumanizma, transhumanizma i biokonzervativizma. U empirijskom smislu rad se temelji na rezultatima empirijskog istraživanja provedenog 2009. godine na reprezentativnom uzorku punoljetnog stanovništva Hrvatske (N = 1000). U radu se analiziraju dvije koncepcije poslijeljudskog života: »kiborg« i »dijete po narudžbi«. Opća hipoteza rada jest da će spomenute koncepcije poslijeljudskog života, s obzirom na pretpostavljenu tradicionalnost sociokulturnog konteksta hrvatskog društva, biti prihvaćene tek u manjoj mjeri. Osim toga, u radu se postavlja i više radnih hipoteza. Dobiveni rezultati potvrđuju opću hipotezu rada, dok dio radnih hipoteza nije potvrđen.

UVOD: NESREĆE U TEKSTILNOJ I MODNOJ INDUSTRIJIKrajem travnja 2013. u Bangladešu urušila se višekatna građevina Rana Plaza, u kojoj su strane, modne i tekstilne kompanije proizvodile svjetske popularne marke. Pri tome je smrtno stradalo više od tisuću radnika i nekoliko stotina je zadobilo teške ozljede.1 Ovaj slučaj, poznat kao nesreća u Rana Plaza-i, ujedno je sinonim stradavanja radnika tekstilne i modne industrije današnjice.2 Međutim, ne radi se o izoliranom slučaju. Njemu prethodi 1 Na mrežnim stranicama nalazimo podatak o 1,134 poginulih radnika i preko 2,500 ozlijeđenih radnika (Th e fashion revolution, 2016; Clean Clothes Campaign, 2016b). 2 Posebna je pozornost dana ovom slučaju jer su radnici tvornice Rana Plaza (Dhaka, Bangladeš) tvornič-koj upravi prije incidenta dostavili prijave o nizu sigurnosnih propusta na radnom mjestu, da bi se samo dva tjedna nakon prve nesreće slična situacija ponovila, rezultiravši novim ljudskim žrtvama. Više u Clean Clothes Campaign (2015).

No abstract