No abstract

No abstract

The practical application of grape quality zoning and selective harvesting in small vineyards (<1 ha) has not yet gained much importance worldwide. However, winegrowers with small vineyards are looking for ways to improve wine quality and maximise profit. Therefore, the aim of this study was to identify the most predictive vegetation index for grape quality zoning among three vegetation indices—NDVI, NDRE, and OSAVI—at three grapevine growth stages for the efficient use in small vineyards for the selective harvesting and production of different wine types from the same vineyard. Multispectral images were used to delineate two vigour zones at three different growth stages. The target vines were sampled, and the most predictive vegetation index was determined by overlapping the quality and vigour structures for each site and year. A differential economic analysis was performed, considering only the costs and revenues associated with grape quality zoning. The results show that OSAVI is the least predictive, while NDVI and NDRE are useful for grape quality zoning and selective harvesting. Multi-year monitoring is required to determine the ideal growth stage for image acquisition. The use of grape quality zoning and selective harvesting can be economically efficient for small wineries producing two different “super-premium” wines from the same vineyard.

Tijekom berbe 2017. proizvedena su četiri vina ´Chardonnay´ uz upotrebu različitih komercijalno dostupnihsojeva Saccharomyces cerevisiae i bayanus kvasaca te je uspoređen njihov aromatski profil. Primjenom ekstrakcije na čvrstoj fazi te vezanim sustavom plinska kromatografija- spektrometar masa, u vinima je identificirano oko 70 hlapljivih spojeva. Analizirani spojevi, podijeljeni u 7 kemijskih grupa, značajno su utjecali na senzorni profil vina i njihovu različitost. Rezultati su pokazali značajan i pozitivan utjecaj korištenih sojeva kvasaca na neke grupe spojeva koji doprinose kakvoći vina, poput etil-estera, izoamil i izobutil-acetata, nekih viših alkohola te monoterpena (linalol, citronelol i geraniol). Određena je i aktivna mirisna vrijednost (OAV) pojedinih aromatskih spojeva koji su prema sličnosti deskriptora grupirani u aromatske serije poput voćne, cvjetne, začinske i maslačne, što je omogućilo i opisno definiranje aromatskog profila svakog vina.

Gospodarske i ampelografske karakteristike autohtonih sorata kastavskog područja Uvod Područje grada Kastva, u 19. stoljeću kao i šire područje kvarnerskog zaljeva bili su tipični vinogradarski kraj. O proizvodnji grožđa na području kastavštine detaljno pišu Dorčić i Tomašić (1931) pri čemu navode da su se slično kao i na području grada Bakra krajem 19. stoljeća za potrebe uzgoja vinove loze gradile terase od suhozida (Maletić i sur., 2014). Također, isti autori navode da je na području Kastva 1930. godine bilo 983 hektara vinograda s kojih se proizvelo 2.454 hektolitara vina (Maletić i sur., 2014). Danas je prema službenim statistikama na području čitave vinogradarske podregije Hrvatsko primorje registrirano svega 246 ha vinograda, a prijavljena količina vina 16.061 hektolitara vina (www.apprrr.hr, 2016). Temeljem navedenoga može se zaključiti da je u prošlosti proizvodnja grožđa i vina bila značajna gospodarska grana, a trgovina vinom značajan izvor prihoda za stanovnike Kastavštine, ali i čitavog Kvarnera.Pojava bolesti i štetnika vinove loze krajem 19. i početkom 20. stoljeća, kao i snažan i kontinuirani razvoj industrijske proizvodnje i pomorstva u obližnjoj Rijeci, uvjetovali su na ovom strmom i škrtom kraškom području napuštanje vinogradarske i poljoprivredne proizvodnje općenito. Inicijativom lokalnih proizvođača grožđa i vina i njihovom željom za obnovom tradicije vinogradarstva i vinarstva na području Kastavštine uspostavljena je, uz potporu lokalnih tijela uprave i samouprave, suradnja s Agronomskim fakultetom. Aktivnostima identifikacije i inventarizacije sorata u starim stoljetnim nasadima potvrđeno je postojanje pet autohtonih sorata kastavskog područja: Mejsko belo, Verdić, Divjaka, Jarbola i Brajkovac. Ovime su navedene sorte u zadnji čas spašene od negativnog trenda njihovog izumiranja karakterističnog za čitavo područje Republike Hrvatske. Sve pronađene sorte namijenjene su proizvodnji bijelih vina.U mnogim povijesnim dokumentima osim općih značajki vinogradarstva i vinarstva spominje se i veliki broj sorata koje su se uzgajale na području čitavoga Kvarnera, a danas su utvrđene SažetakUnazad nekoliko godina na području grada Kastva nekolicina proizvođača grožđa i vina u suradnji sa znanstvenim institucijama i uz potporu lokalnih jedinica uprave i samouprave nastoji obnoviti vinogradarsku proizvodnju temeljenu na autohtonom sortimentu. Prvi korak već je napravljen identifikacijom nekoliko autohtonih sortata. Sorte Jarbola, Verdić, Mejsko belo, Divjaka i Brajkovac su nakon identifikacije razmnožene i posađene u zasad manjim nasadima lokalnih vinogradara. Cilj ovog rada bio je utvrditi osnovne gospodarske i ampelografske karakteristike navedenih sorata u proizvodnom nasadu lokalnih proizvođača. Analizom podataka utvrđen je broj grozdova po trsu, prinos po trsu, mehanički sastav grozda i kemijski sastav mošta. Na taj način utvrđene su osnovne razlike između sorata kao i gospodarski potencijal svake sorte. Sorta Verdić ima dimenzijama i masom najveći grozd, dok sorta Brajkovac dimenzijama i masom ima...