This study examines the interrelations of three different aspects of the subjective age: felt, desired and expected, as well as their relations with the chronological age (CA), health, and psychological well-being variables. Four hundred and twenty-three community-dwelling Croatian adults, aged 60-95 years, participated in the study. All three subjective age measures significantly correlated with the CA. Self-rated health were better predictors of the subjective age compared to the psychological variables. Among psychological variables, successful aging was the only significant predictor of the felt and expected age, while optimism showed to be the only significant predictor of the desired age. Results indicate the importance of some sociodemographic, psychological, and health variables for understanding older persons' subjective age identity and their desires and expectations regarding length of life. Besides the CA, it is very useful to include subjective age measures in research with elderly people.

Internet predstavlja široku arenu mogućnosti u kojoj starije osobe mogu dobiti adekvatnu socijalnu potporu. Strana istraživanja jasno pokazuju da IKT pomaže starijima u održavanju komunikacije s članovima obitelji i prijateljima te da može pomoći i u održavanju psihofizičkog zdravlja. Kako je uspješno starenje višedimenzionalni konstrukt koji uključuje brojne determinante, poput učenja novih stvari, tako korištenje interneta može biti važan čimbenik bolje prilagodbe promjenama koje starenje donosi. Stoga je cilj ovog istraživanja bio utvrditi u kojoj mjeri osobe starije od 60 godina koriste internet i mogu li se individualne razlike u procjeni uspješnosti starenja objasniti korištenjem interneta. U istraživanju je sudjelovalo 295 osoba u dobi između 60 i 89 godina iz različitih županija u Republici Hrvatskoj. Od mjernih instrumenata je korištena Skala samoprocjene uspješnog starenja, dok su ostali konstrukti bili zahvaćeni sa po jednom tvrdnjom, što je slučaj i u drugim sličnim istraživanjima (učestalost korištenja interneta, subjektivna dob, tjelesno i mentalno zdravlje). Dobiveno je da 40% osoba starije životne dobi koristi internet u prosjeku jednom tjedno, i to najviše za potrebe čitanja vijesti i ostalih zanimljivosti kao i za komunikaciju s članovima obitelji i prijateljima. Sudionici koji koriste internet su kronološki mlađi, sebe doživljavaj mlađima, obrazovaniji su, boljeg su tjelesnog i mentalnog zdravlja, i procjenjuju da se bolje prilagođavaju promjenama koje starenje donosi, odnosno da uspješnije stare. Nije utvrđen značajan samostalan doprinos učestalosti korištenja interneta uspješnom starenju, nego je taj odnos posredovan dobrim tjelesnim i mentalnim zdravljem i procjenom sudionika da su mlađi nego što kronološki jesu. Ključne riječi: internet, starije osobe, uspješno starenje

The Job Demands-Control-Support (JDCS) model has seldom been tested in palliative care settings, and occupational well-being of palliative care professionals has never before been investigated in Croatia. Our aim was therefore to fill that gap by testing the JDCS model among Croatian nurses providing palliative care. More specifically, we wanted to see how job demands, job control, and social support at work affect occupational well-being outcomes (i.e. job satisfaction and burnout dimensions of exhaustion and disengagement from work) in terms of the model’s iso-strain and buffer hypotheses. This cross-sectional study included 68 nurses working in various palliative care institutions across Croatia, who answered our online questionnaire. Overall, the nurses did not report high levels of burnout or low job satisfaction. The only significant effect was that of job control on job satisfaction (β=0.38; P<0.01) and disengagement (β=-0.45; P<0.01), while job demands and social support at work had a significant interaction effect on the burnout dimension of exhaustion (β=0.39; P<0.01) in the sense that high social support at work buffered the increase in exhaustion associated with high job demands. These findings suggest that interventions aimed at increasing perceived job control and social support at the workplace could improve occupational well-being of nurses working in palliative care.

Konstrukt uspješnog starenja često se spominje u novijoj gerontološkoj literaturi premda nije postignut konsenzus u pogledu njegove definicije i komponenti koje uključuje. Iz toga proizlaze i brojni načini njegove operacionalizacije. U radu je prikazan postupak konstrukcije i validacije Skale samoprocjene uspješnog starenja, prve mjere kojom se ovaj konstrukt pokušalo izravno ispitati na hrvatskim uzorcima starijih osoba. Metrijske karakteristike skale provjerene su na uzorku od 479 starijih osoba u dobi od 60 do 95 godina (M = 69,37; SD = 7,03) iz različitih dijelova Hrvatske. Konfirmatornom faktorskom analizom donekle je potvrđena pretpostavljena jednofaktorska struktura skale (uz uvođenje dodatnih parametara u jednofaktorski model). Skala je pokazala zadovoljavajuću osjetljivost i pouzdanost. U prilog valjanosti skale govore i značajne povezanosti između rezultata na skali i nekih konstrukata za koje se i očekuje da bi trebali biti povezani s uspješnim starenjem, kao što su tjelesno i mentalno zdravlje, zadovoljstvo životom, doživljaj smisla života, optimizam, generativnost i dr. Zaključno, Skala samoprocjene uspješnog starenja je u ispitanom uzorku starijih osoba pokazala dobre metrijske karakteristike te se može upotrebljavati u istraživanjima uspješnog starenja. Ipak, poželjne su daljnje provjere njezine faktorske strukture, te su otvorene mogućnosti za daljnje revizije njezina sadržaja s ciljem poboljšanja njezine valjanosti i kulturalne osjetljivosti, kako bi skala što bolje zahvatila konstrukt uspješnog starenja u hrvatskom kulturalnom okruženju. Ključne riječi: Skala samoprocjene uspješnog starenja, mjere uspješnog starenja, uspješno starenje, starije osobe

AMBROSI-RANDIĆ Fakultet za interdisciplinarne, talijanske i kulturološke studije, Pula Ivana TUCAK JUNAKOVIĆ, Marina NEKIĆ Sveučilište u Zadru, Odjel za psihologiju, Zadar UDK: 612.013 612.67 613.98 Izvorni znanstveni rad Primljeno: 4. 10. 2017.Jedan od najpoznatijih modela uspješnoga starenja (Rowe i Kahn, 1997) zasniva se na tri kriterija: odsutnosti bolesti, dobroga tjelesnog i kognitivnog funkcioniranja te aktivne uključenosti u život. Istraživanja pokazuju da se primjenom takva modela na vrlo starim osobama broj onih koji su uspješni jako smanjuje, pa se novija istraživanja usmjeravaju ka otkrivanju alternativnih kriterija kako bi se koncept uspješnoga starenja proširio i postao primjenjiv i na vrlo stare osobe. Uz pomoć podataka prikupljenih na uzorku od 479 starijih osoba od 60 do 95 godina usporedili smo biomedicinski i alternativni model uspješnoga starenja (prema kojem se u kriterije ubrajaju: dobro subjektivno zdravlje, percepcija dobroga ekonomskog statusa i visoka razina sreće). Kriterijima alternativnog udovoljava 19,4 % starijih, dok je primjenom Rowe i Kahnova modela identificiran znatno niži postotak uspješnih (7,9 %) na istom uzorku. Utvrdili smo da između krajnjih skupina (uspješnih i neuspješnih osoba) nema značajnih dobnih i spolnih razlika, no uspješni postižu značajno više rezultate na skali samoprocjene uspješnoga starenja, optimizma i generativnosti. Rezultati upućuju na potrebu daljnjega razmatranja kriterija na kojima se temelji koncept uspješnoga starenja, kako bi se postigla bolja primjenjivost i upotrebljivost.Ključne riječi: uspješno starenje, zdravlje, modeli Neala Ambrosi-Randić, Fakultet za interdisciplinarne, talijanske i kulturološke studije, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, I. M.