** Radi povjesničarskog profila teksta, reference na ne-autorske arhivske izvore iznimno se u ovome članku navode unutar fusnota. (Prim. ur.

Sažetak: Modernitet u kontekstu ovoga članka predstavlja ukupnost onoga što čini moderan život-način modernog života i pogledi na svijet, osobito usmjerenost na težnju za napretkom i usavršavanjem kvalitete života. U povijesti Zagreba 20. stoljeće je posve specifi čno, radikalno drugačije od prethodnih stoljeća-između ostaloga zato što je Zagreb u tih 100 godina narastao za desetak puta, postao je političko, društveno, kulturno i industrijsko središte, odnosno velegrad. U tom smislu posve je logično da je i poslije Prvog i poslije Drugog svjetskoga rata u Zagrebu bio prisutan modernitet. Neposredno poraće u Zagrebu Prvog i Drugog svjetskoga rata, dakle prvih desetak godina (do 1928. i do 1955.), bilo je u nekim aspektima usporedivo i slično. Olakšanje nakon ratnih strahota otvaralo je nove perspektive-poslije Prvog svjetskoga rata Hrvatska i Zagreb našli su se u novom, jugoslavenskom političkom okruženju, što je otvaralo mogućnosti djelovanja na nov način, prvenstveno na ekonomskom (ali i na društvenom i kulturnom) planu. Nakon Drugog svjetskog rata, pogotovo iza 1950., nova je poslijeratna generacija iskoristila povoljne okolnosti kako bi potaknula razvoj Zagreba i na ekonomskom, i na društvenom, i na kulturnom planu. Dvadesete i pedesete, zahvaljujući dijelom i gradonačelnicima Vjekoslavu Heinzelu i Većeslavu Veci Holjevcu, uistinu su zlatne zagrebačke godine.

No abstract

No abstract

No abstract