Ovaj se rad bavi odnosom Franje Tuđmana prema demokršćanskoj orijentaciji Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i njegovim razumijevanjem demokršćanstva. Prikazana su Tuđmanova stajališta o političkom identitetu HDZ–a te je objašnjena transformacija HDZ–a u stranku demokršćanske orijentacije na stranačkom saboru 1993. godine. Analiza je pokazala da programsko opredjeljenje HDZ–a za demokršćanstvo nije za Tuđmana značilo da ta stranka treba napustiti svoj nadideološki i svehrvatski politički identitet i pretvoriti se u izričito demokršćansku stranku. Istraživanje je također utvrdilo kako je Tuđmanovo razumijevanje demokršćanstva bilo puno bliže konfesionalnoj nego suvremenoj fazi demokršćanstva, premda je po nekim obilježjima Tuđman bio blizak i suvremenomu obliku demokršćanske ideologije.

No abstract

U ovom radu istražuje se postojanje karizmatskih obilježja kod Franje Tuđmana u razdoblju prije njegova dolaska na dužnosti predsjednika Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i predsjednika Republike Hrvatske. Autor analizira Tuđmanove dnevničke zapise nastale tijekom njegova boravka u zatvoru od 1982. do 1984. ispitujući je li Tuđman u spomenutom razdoblju iskazivao konstitutivna obilježja karizme – uvjerenje o posjedovanju posebnog dara te življenje za svoju stvar i slijeđenja svog djela. Analizom dnevničkih zapisa također se nastoji ustanoviti je li Tuđman iskazivao i konstitutivna obilježja »čiste karizme« – vjerovanje u vlastitu misiju i usmjerenost vlastite misije na određenu skupinu ljudi. Provedena analiza pokazuje da je u razmatranom razdoblju Tuđman iskazivao karizmatska obilježja koja će biti važna pretpostavka razvoja njegova karizmatskog vodstva početkom 1990-ih.

U radu se kritički izlažu i obrađuju konsocijacijske interpretacije Europske unije. U prvom dijelu se objašnjavaju prepreke i temeljne postavke korištenja konsocijacijske teorije na primjeru Europske unije. U drugom dijelu su prikazane analize političkih institucija i političke dinamike Europske unije koje polaze od modela konsocijacijske demokracije Arenda Lijpharta. U trećem dijelu su izloženi istraživački uvidi o tipu konsocijacije u Europskoj uniji, dok se u četvrtom dijelu prikazuju objašnjenja nastanka konsocijacijskih aranžmana u Europskoj uniji. U zaključnom dijelu se razmatra metodološki problem i heuristički doprinos konsocijacijskih interpretacija Europske unije.

U radu se objašnjavaju poveznice konsocijacijske demokracije i demokršćanstva koje postoje na teorijskoj i praktičnoj razini. U prvom poglavlju rada prikazana su načela i praksa konsocijacijske demokracije. Drugo poglavlje donosi pregled dosadašnjih spoznaja o poveznicama konsocijacijske demokracije i demokršćanskih stranaka s naglaskom na korporativizmu. U trećem poglavlju podrobno je objašnjena demokršćanska koncepcija demokracije i njezina povezanost s modelom konsocijacijske demokracije. U zaključnom dijelu rada utvrđene su i obrazložene teorijske i praktične spone konsocijacijske demokracije i demokršćanstva.