Obrazovni sistem u Bosni i Hercegovni je u posljednjih dvadeset godina pretrpio burne promjene: kurikularna reforma osnovne škole, uvođenja novih predmeta, kao i značajno povećanje broja djece sa teškoćama. Prema zvaničnim podacima u ovoj školskoj godini je u redovni sistem osnovnog odgoja i obrazovanja uključeno preko 550 djece sa različitim teškoćama na području Kantona Sarajevo. Inkluzija djece sa teškoćama u razvoju se provodi sa različitim uspjehom i na nju utječu brojni faktori. Formalnim obrazovanjem učitelji nisu dovoljno educirani za rad sa djecom sa različtiim spektrom teškoća koja su uključena u redovni obrazovni sistem. Stručno usavršavanje učitelja koje se realizira kroz različite vladine i nevladine organizacije nije dovoljno, iako se u posljednjem periodu ono najviše odnosilo na inkluziju. Vrsta i obim podrške koju učitelji imaju u školi i izvan nje se značajno razlikuje. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi koliko učitelja obuhvaćenim istraživanjem je imalo inkludiranu djecu sa teškoćama u svom razredu. Ispitivali smo i koji su najveći izazovi koje su učitelji imali u radu sa djecom sa teškoćama u razvoju, ali i koja vrsta podrške im je potrebna za uspješnu inkluziju. Posebno nas je zanimalo da li je inkluzija moguća u postojećim uvjetima. Rezultati pokazuju da smo napravili značajan napredak u procesu inkluzije u mnogim aspektima, ali da to još uvijek nije dovoljno.