The aim of this paper is to determine the level of satisfaction with the support to students with disabilities in Croatian high schools from their point of view but also from the perspective of their parents, principals, professional coordinators, high school teachers and vocational teachers. The sample consists of 870 students with disabilities, 90 parents, 17 principals, 41 professional coordinators, 115 teachers and 61 vocational teachers. Four measuring instruments were used in these papers which were made especially for the purpose of this research. The samples of examinees have shown significant differences in the assessments of satisfaction with the support system for students with disabilities in secondary education. This paper describes the nature of these differences.

No abstract

UVODPravo na rad i posao temeljno je pravo svakog pojedinca. Rad ima ekonomsku, socijalnu i psihološku vrijednost za pojedinca te značajno pridonosi socijalnoj uključenosti u zajednici. (Kiš-Glavaš, 2002.). Dobivena su četiri faktora: faktor teškoća u komunikaciji, faktor radne nekompetentnosti, faktor nesamostalnosti i faktor socijalnog neprihvaćanja. Radna i socijalna kompetencijaPoslodavci najviše prepreka vide u zapošljavanju ovih osoba na dobivena prva dva faktora, odnosno u pretpostavljenoj radnoj nekompetentnosti i teškoćama u socijalnom ponašanju ovih osoba. Ovim se rezultatima potvrđuju raniji nalazi koji ukazuju na potrebu informiranja poslodavca o sposobnostima i mogućnostima osoba s intelektualnim teškoćama, u cilju otklanjanja ili ublažavanja predrasuda o radnom potencijalu osoba s intelektualnim teškoćama.Ključne riječi: zapošljavanje, osobe s intelektualnim teškoćama, poslodavci, faktorska analiza.

Uvod: Pokazalo se da kvaliteta života pojedinca ne ovisi samo o ekonomskom napretku, nego i onjegovim subjektivnim prosudbama, te bi stoga praćenje subjektivne kvalitete života trebalo postatipreduvjet za donošenje političkih pravaca. Rad se bavi usporedbom kvalitete života osoba s invaliditetomstarije životne dobi s normativnim vrijednostima opisanim u znanstvenoj literaturi, a prema regijamaRepublike Hrvatske.Ispitanici i metode: Uzorak je obuhvatio 450 osoba s invaliditetom u dobi od 50 ili više godina (299 izkontinentalne i 151 iz priobalne Hrvatske). Osobna kvaliteta života ispitivala se pomoću Indeksa osobnedobrobiti za odrasle. Prikupljeni su podaci o sociodemografskim obilježjima ispitanika. U obradi sukorištene deskriptivne statističke metode, te Mann-Whitney U test za utvrđivanje razlike između regija.Rezultati: Ukupna kvaliteta života značajno je niža od teorijski pretpostavljene normativne vrijednosti zaopću populaciju. Najniži rezultat postignut je na domenama Zdravlje i Sigurnost u budućnost, a najvišarazina dobivena je na domeni Bliskih odnosa. Ispitanici u kontinentalnoj Hrvatskoj izvijestili su u prosjekunešto višu ukupnu kvalitetu života (53,02 naspram 49,31), no oba su rezultata bila ispod normativnograspona. Na razini domene postojale su značajne razlike u zadovoljstvu bliskim odnosima, povezanošću sazajednicom i osjećajem sigurnosti, pri čemu je skupina iz kontinentalne regije iskazala značajno većezadovoljstvo u odnosu na priobalnu regiju. Za ostale domene utvrđene su podjednake vrijednosti izmeđuregija.Zaključak: Kvaliteta života osoba s invaliditetom starije životne dobi je ispod normativnih vrijednosti,što prema teoriji homeostaze može dovesti do narušavanja zdravlja. Rezultati istraživanja mogu se koristitikao osnova za kreiranje pravaca razvoja kojima bi cilj trebao biti unaprjeđenje kvalitete života i očuvanjezdravlja osoba s invaliditetom, pogotovo osoba starije životne dobi

No abstract