Tolerancija stresa jedna je od karakteristika otpornih pojedinaca, a dugoročna izloženost stresu na radnome mjestu dovodi do sindroma profesionalnog izgaranja. Vikarijska trauma je ishod kontinuirane izloženosti traumi korisnika i vezana je uz direktan rad s ljudima. I dok se profesionalno izgaranje može pojaviti u svim područjima rada, za vikarijsku traumu specifično je da se pojavljuje samo kod praktičara čiji su korisnici žrtve ili rjeđe počinitelji nasilja. U radu su prikazani rizični i zaštitni čimbenici te mehanizmi koji pomažu predvidjeti koji će pojedinci biti podložniji simptomima vikarijske traume, o kojoj se nedovoljno sluša u programima osposobljavanja socijalnih radnika za rad s ranjivim skupinama korisnika. Ti čimbenici mogu biti osobni ili organizacijski. Zajedničko im je to da narušavaju produktivnost socijalnih radnika, njihovu predanost i zadovoljstvo poslom te sposobnost suosjećanja, a posljedice mogu utjecati i na njihov obiteljskih život. Ključne riječi: socijalni rad, vikarijska trauma, sekundarna trauma, izgaranje, stres