Implicitne pedagogije zasnivaju se na temelju osobnih iskustava, sustava vrijednosti, uvjerenja i stavova u koje odgajatelj duboko vjeruje, a u odnosu na dijete ona predstavlja sustav vrijednosti o djetetovom karakteru, njegovim mogućnostima, potrebama, te primjerenim odgojnim postupcima. Implicitne teorije, za koje se smatra da nastaju u ranoj fazi života, razlikuju se od znanstvenih teorija jer sadrže vrijednosti koje se nalaze u odgajateljskom kolektivu i odgojnoj skupini, a ne u službenom kurikulumu kao znanstveno utemeljene teorije. Implicitna teorija odgajatelja predstavlja složeni skup znanja, stavova, vještina, obiteljskog života, te institucionalnog školovanja od razine predškolskog odgoja i obrazovanja pa sve do fakultetske naobrazbe i obrazovne prakse. Postoje tradicionalno (odgajatelj ima dominantnu, a dijete pasivnu ulogu) i suvremeno orijentiran odgajatelj (demokratsko okruženje i naglasak na dijete kao na subjekta vlastitog odgojno-obrazovnog procesa). Cilj ovog rada bio je ispitati implicitne pedagogije odgajatelja o različitim tvrdnjama vezanim za sam njihov odgojno-obrazovni rad. Pitanja su uključivala tvrdnje o svrsi predškolskog odgoja, razvoju odgojno obrazovnog rada, konstruiranju kurikuluma, kontaktu s roditeljem, učenju djece od druge djece kao i kroz planirane aktivnosti odgajatelja, pomoći u rješavanju problema i problemskih situacija. Zaključci koji su proizašli na temelju podataka i samim statističkim testiranjem otkrila su za sada ne istraživanu strukturu unutar odgajateljevih implicitnih pedagogija prema gore navedenim tvrdnjama, te donijela inspiraciju i temelje za daljnja istraživanja na ovu temu.

No abstract