Ovaj rad prikazuje odnos ulaganja u dugotrajnu imovinu i prihoda od izvoza u razdoblju od 2006. do 2015. godine za tristo najvećih hrvatskih izvoznih poduzeća. Radom se propituje utječu li ulaganja na jednak način na poduzeća koja ostvaruju većinu svojih prihoda od izvoza i na poduzeća koja ostvaruju prihod na domaćem i inozemnom tržištu. Metode deskriptivne i inferencijalne statistike pokazale su kako najviše zastupljenih poduzeća dolazi iz prerađivačke industrije (55 %), a po djelatnostima iz trgovine na veliko (manje od 10% poduzeća). Dugotrajna imovina najviše je narasla u djelatnostima: poljoprivrede, proizvodnje prehrambenih proizvoda, trgovine na malo, skladištenja, proizvodnje strojne opreme, proizvodnje farmaceutskih proizvoda, prerade drva, te prikupljanja, obrade i zbrinjavanja otpada, dok su negativne promjene uočene u: proizvodnji duhanskih proizvoda i proizvodnji papira i proizvoda od papira. Proizvodnja ostalih nemetalnih mineralnih proizvoda i vodeni prijevoz imaju podjednak promjenjiv i dinamičan obrazac ulaganja. Najveći porast prihoda od izvoza nalazi se u djelatnosti trgovine. Ulaganja u dugotrajnu imovinu povećavaju izvoz poduzeća koje nije u potpunosti izvozno orijentirano više nego u potpunosti izvozno orijentiranog poduzeća.