The authors analyze events that have occurred in the municipality of Konjic throughout the March and April of 1993. Special emphasis was placed on crimes committed against the Croatian population of that municipality. In the early morning of April 16, 1993, Army of the Republic of Bosnia and Herzegovina (BiH) committed a war crime in the northern Herzegovinian village of Trusina, where 22 Croatian civilians and captured Croatian Defence Council (HVO) soldiers were killed. This crime was the result of a previously planned attack by the Army of BiH on the Croatian population and the HVO in the Konjic municipality, which began on April 14, 1993. The main attacking forces of the Army of BiH on the village Trusina on April 16, 1993, were members of the Zulfikar Special Purposes Detachment . They were under the direct command of the Supreme Command Staff (SVC) (i.e., General Staff of the Army of BiH) from their formation to just a few days before the crime in Trusina was committed. They have then become an integral part of the 1st Corps of the Army of BiH based in Sarajevo. As an integral part of the 1st Corps, members of the Zulfikar Special Purposes Detachment became the main perpetrators of a previously planned attack and war crime against the Croatian population of Trusina.

U radu se na osnovi arhivskih i objavljenih izvora te relevantne literature opisuju borbe koje su snage komunističkoga pokreta pod vodstvom Josipa Broza Tita, odnosno Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ), vodile protiv monarhističkoga Ravnogorskog četničkog pokreta pod vodstvom Dragoljuba Draže Mihailovića, odnosno Jugoslovenske vojske u otadžbini (JVuO), ujesen 1943. u istočnoj Bosni i Sandžaku. U radu je na temelju njemačkih arhivskih izvora opisan tijek borbi između Titovih i Mihailovićevih snaga u kojima su Titove snage pobijedile. Navedene su borbe imale i međunarodnu važnost jer je nedugo nakon njihova završetka održana konferencija u Teheranu na kojoj je Velika Britanija promijenila svoju dotadašnju politiku. Promjena britanske politike očitovala se u odlukama slanja vojne pomoći isključivo Titovim snagama i povlačenja britanske vojne misije iz Mihailovićevih postrojba. Britanski državni vrh na čelu s Winstonom Churchillom podržao je Tita jer vojna efikasnost NOVJ-a uklapala u britansku strategiju nanošenja što većih gubitaka njemačkim snagama. Usporedno s time, Mihailoviću su obustavljene politička i vojna podrška iz Velike Britanije. U historiografiji su se vodile mnoge polemike o razlozima zbog kojih je Velika Britanija promijenila svoju politiku prema Mihailoviću pri čemu se zanemarivala važnost borbi koje su snage NOVJ-a i JVuO-a vodile ujesen 1943. godine. U dosadašnjoj se literaturi uglavnom zanemarivala činjenica koja se odnosi na to da je jedna od neposrednih posljedica navedenih borbi bila otvorena suradnja JvuO-a s njemačkim snagama na području Sandžaka. Premda je sporazum, koji je s njemačkim snagama u Sandžaku potpisao zapovjednik JvuO-a Vojislav Lukačević, vidljiv iz dostupnih njemačkih izvora i poznat u literaturi, nije stavljen u kontekst prethodnih borbi NOVJ-a i JVuO-a u istočnoj Bosni i Sandžaku, kao ni promjene Churchillove politike prema Mihailoviću. Cilj je ovoga rada popuniti navedenu prazninu, odnosno objasniti međuovisnost između ovih triju događaja.

Krajem listopada 1993. pripadnici Armije Bosne i Hercegovine i Ministarstva unutrašnjih poslova Bosne i Hercegovine realizirali su akciju „Trebević-2”, koja je bila predstavljena kao konačni obračun s kriminalnim skupinama u muslimanskoj vojsci na području Sarajeva. Za razliku od proklamiranoga cilja, tu je akciju muslimanski politički i vojni vrh iskoristio za rješavanje zaoštrenih odnosa u vrhu Armije Bosne i Hercegovine. Ti narušeni odnosi eruptirali su u razdoblju nakon uspostave dužnosti zapovjednika Armije Bosne i Hercegovine kojom je degradiran načelnik Glavnoga štaba general Sefer Halilović. Usto je akcija „Trebević” poslužila i za skretanje odgovornosti muslimanskoga političkog i vojnog rukovodstva od ratnih zločina počinjenih u operaciji „Neretva 93”, gdje su sudjelovale upravo jedinice Armije Bosne i Hercegovine iz Sarajeva protiv kojih je isplanirana i provedena navedena akcija.