Kratak sadržajUvod. Pristupajući istraživanju socijalne fobije, namjera je bila da se doprinese razjašnjenju nekih aspekata ovog fenomena. Predmet istraživanja je socijalna fobija kod adolescenata, kao i provjera da li je ova pojava uslovljena socijalno -statusnim karakteristikama ispitanika.Metode. Od istraživačkih metoda korišten je metod teorijske analize primarnih i sekundarnih izvora i servej metod. Podaci su prikupljani upitnikom o socijalno -statusnim obilježjima i skalom procjene socijalne fobije. Uzorak ispitanika obuhvatio je 200 adolescenata. Za obradu podataka primjenjene su mjere srednjih vrijednosti i odstupanja od tih vrijednosti i mjere statističke značajnosti razlika među segmentima ukrštenih varijabli.Rezultati. Dobijeni podaci prvo su prikazani kao distribucija intenziteta socijalne fobije, a potom je sagledana priroda odnosa između zavisne varijable i nezavisnih varijabli. Rezultati pokazuju da 133 (66,5%) ispitanika posjeduje nizak stepen socijalne fobije, kod 44 (22,0%) ispitanika prisutna je umjerena socijalna fobija i kod 23 (11,5%) ispitanika simptomi socijalne fobije veoma su izraženi. U ispoljavanju socijalne fobije kod ispitanika muškog i ženskog pola postoje velike sličnosti i neznatne razlike. Razlike u ispoljavanju socijalne fobije kod prvorođene i drugorođene djece, takođe, nisu statistički značajne, a ne postoji ni statistički značajna povezanost između socijalne fobije i obrazovnog uzrasta.Zaključak. Najveći procenat ispitanika pokazuje nizak i umjeren nivo socijalne fobije (88,5%),a prevalenca izražene socijalne fobije kod adolescenata je 11,5%. Socijalno-statusna obilježja (pol, redoslijed rođenja i obrazovni uzrast) nisu značajne determinante koje utiču na intenzitet socijalne fobije.Ključne riječi: socijalna fobija, fobični strah, adolescencija UvodJedna od najčešćih smetnji u razvoju predadolescenata i adolescenata, posebno studenata, je socijalni strah. No, na sreću, socijalni strah je najčešće normalna pojava. Nema osobe koja nije osjetila napetost ili nelagodnost pri susretu sa važnim osobama, ili, pak, kada je trebalo javno da nastupa ili nešto da uradi pred

Introduction: Assessment of quality of life is an important subject of research in various disciplines and today it is an integral part of the evaluation of rehabilitation and therapeutic procedures. The aim of the study was to assess the quality of life and to assess the impact of depression on the quality of life in patients with breast cancer and lung cancer. Material and methods: The study included 60 people, of whom 30 were diagnosed with lung cancer and 30 with breast cancer. The questionnaire was constructed by researchers for this research. Quality of Life Assessment Questionnaire SF-36 and assessment of depression, Beck Depression Scale. Results: The presence of complications is a statistically significant source of differences in the domain of the total physical score, and is not a statistically significant source of differences in other domains from the SF36 questionnaire. Based on the data from the previous table, we can see that the values on the Beck Depression Inventory range from 23 to 35, with AS = 30.00 and SD = 2.584. Conclusion: Respondents who have a higher score on the Beck Depression Inventory also have a higher score on the dimension of physical functioning.

Kratak sadržajUvod. Najveći broj adolescenata ima strahove koji su dio normalnog toka razvoja i očekivano se javljaju u prelaznim razdobljima života. Cilj istraživanja bio je da se analizira povezanost psiholoških karakteristika adolescenata i njihovog straha od budućnosti.Metod. U radu smo koristili empirijsko-neeksperimentalni metod. Uzorak istraživanja činilo je 306 ispitanika, 138 muškog i 168 ženskog pola, uzrasta od 16 do 22 godine. Strah od budućnosti procjenjivao se Skalom straha od budućnosti, a za procjenu psiholoških karakteristika korišteni su Upitnik emocionalne kompetentnosti, Skala motiva opšteg postignuća i Skala samoefikasnosti. Podaci o socijalno-statusnim karakteristikama dobijeni su na osnovu Upitnika za adolescente.Rezultati. Raspodjela skora dobijenog pomoću Skale straha od budućnosti statistički značajno odstupa od normalne raspodjele sa skretanjem prema nižim vrijednostima. Između emocionalne kompetencije i straha od budućnosti postoji statistički značajna povezanost, niskog intenziteta i negativnog smjera (r = -0,257, p < 0,0005), kao i između motiva opšteg postignuća i straha od budućnosti (r = -0,218, p < 0,0005). Povezanost između samoefikasnosti i straha od budućnosti je statistički značajna, umjerenog intenziteta i negativna (r = -0,393, p < 0,0005). Između adolescenata muškog i ženskog pola postoji statistički značajna razlika u skoru straha od budućnosti i ispitanici ženskog pola ispoljavaju veći strah (Mann Whitney U test = 9463,0, p = 0,006). Ne postoji statistički značajna razlika u strahu od budućnosti s obzirom na mjesto stanovanja adolescenata (χ 2 = 0,327, p = 0,849).Zaključak. Emocionalna kompetencija, motiv opšteg postignuća i samoefikasnost statistički značajno koreliraju sa strahom od budućnosti i smjer te korelacije je negativan. Pol adolescenata je statistički značajan izvor razlika u strahu od budućnosti, dok mjesto stanovanja nije.Ključne riječi: adolescenti, strah od budućnosti, psihološke karakteristike

BACKGROUND: Psychological support for patients and their families is of great importance at times when they go through shock, stress, and fear at moments when confronted with diagnosis and treatment. AIM: Aim to this study was to examine the influence of family attitudes on psychosocial adaptation and the effect of treatment of patients with malignancies to preserve the integrity of the diseased person in Bosnia and Herzegovina. METHODS: The cross-sectional study included 100 patients who were hospitalized at Foca University Hospital, Department of Oncology between September 2019 and December 2019. The survey used a sociodemographic questionnaire as well as a standardized questionnaire to evaluate communication with patients with malignant diseases for the patient and family (CCAT-PF). RESULTS: More than half of the respondents (69%) accepted the malignancy. When it comes to communication between health-care professionals and patients, 51% are satisfied with the communication and 49% are not satisfied. Most respondents (62%) hesitate to talk about side effects during treatment with health-care professionals, with a statistically significant difference observed between male and female respondents (χ2 = 6,014; p = 0.014). CONCLUSION: The time devoted to the subjects by the physicians as well as the willingness to listen to the patient is important aspects that influence the adaptation of the disease as well as the treatment.

Kratak sadržajUvod. Uspjeh učenika, kao vaspitno-obrazovni fenomen škole, bio je i ostao predmet interesovanja mnogih naučnika čiji su rezultati istraživanja imali teorijski i empirijski karakter. To je predmet i ovog rada čiji je cilj ispitivanje i analiziranje povezanosti socio-demografskih karakteristika učenika i njihovog uspjeha u školi.Metod. U ovom radu koristili smo dvije naučno-istraživačke metode: metod teorijske analize i empirijsko-neeksperimentalni metod. Uzorak istraživanja čini 309 ispitanika (140 dječaka i 169 djevojčica), a u svrhu eksploracije osnovnog problema i cilja istraživanja korišten je anketni upitnik za učenike.Rezultati. Između djevojčica i dječaka postoji značajna razlika u školskom uspjehu (χ 2 =18,51, p=0,000) i djevojčice postižu bolji školski uspjeh od dječaka. Postoji značajna razlika u školskom uspjehu između učenika osnovnih i srednjih škola (χ 2 =13,48, p=0,004). Odličnih i vrlodobrih više je među osnovnoškolcima, dok je među dovoljnim i đacima koji postižu dobar uspjeh više srednjoškolaca. Mjesto stanovanja je značajan izvor razlika u školskom uspjehu (χ 2 =28,28, p=0,000). Najveći broj odličnih i vrlodobrih učenika je iz grada, dok je među dovoljnim i dobrim najviše učenika iz prigradskih naselja i iz sela. Postoji razlika u školskom uspjehu učenika s obzirom na obrazovanje majke (χ 2 =35,93, p=0,000). Bolji školski uspjeh postižu učenici čije majke su završile visoku ili višu školu od onih učenika čije majke su završile srednju i osnovnu školu. Ne postoji značajna razlika u školskom uspjehu učenika s obzirom na obrazovanje oca i odnos porodice prema učenju.Zaključak. Pol, škola koju učenik pohađa, mjesto stanovanja i obrazovanje majke predstavljaju socio-demografske činioce koji su značajno povezani sa školskim uspjehom ispitanih učenika.Ključne riječi: učenici, školski uspjeh, socijalno-demografska obilježja Adresa autora: Olivera Kalajdžić