Rana dijagnoza neurorazvojnog odstupanja je izazovna. Zahvaljujući modernim neuroslikovnim dijagnostičkim alatima i primjenom pouzdanih kliničkih testova koji su dio svakodnevne kliničke prakse, smanjena je prevalencija najtežeg neurorazvojnog odstupanja, cerebralne paralize. Prije četvrtog mjeseca kronološke dobi najprediktivniju vrijednost za razvoj težih neurorazvojnih odstupanja imaju rezultati magnetske rezonancije mozga, analize spontano generiranih pokreta i Hammersmith neurološkog pregleda dojenčeta, a nakon četvrtog mjeseca kronološke dobi magnetska rezonancija mozga i Hammersmith neurološki pregled dojenčeta. Djecu s visokim neurorizikom za razvoj neurorazvojnih odstupanja potrebno je rano uključiti u habilitacijski proces. Prema dostupnim dokazima, rana intervencija i habilitacija temelje se na boljem obiteljskom prihvaćanju i predanosti procesu stimulacije, intervencijama koje prakticiraju zadatke i aktivnosti iz svakodnevnog života koristeći vlastite aktivne kretnje. Sama vježba direktno utječe na postignuće koje postavlja samo dijete, a time i na plastičnost mozga.

Cilj: Cilj je ovoga istraživanja ispitati mišljenja i očekivanja roditelja i stručnih osoba koje sudjeluju u rehabilitaciji djece o primjeni terapijskog psa u rehabilitaciji djece s teškoćama u razvoju, o utjecaju na motiviranost, psihički, socijalni i motorički razvojni aspekt. Ispitanici i metode: Istraživanje je obuhvatilo 133 ispitanika podijeljena u dvije skupine: skupina roditelja djece s teškoćama u razvoju (n = 53) i skupina stručnjaka koji sudjeluju u procesu rehabilitacije djece s teškoćama u razvoju (n = 80). Anketni upitnici izrađeni su u elektroničkom obliku, na internetskoj online platformi i sadržavali su tvrdnje na koje su ispitanici odgovarali pomoću Likertove ljestvice (1 – u potpunosti se ne slažem; 5 – u potpunosti se slažem). Rezultati: Roditelji (x = 4,64 ± sd = 0,71), kao i stručnjaci (x = 4,75 ± sd = 0,70), slažu se da terapijski pas može pomoći motivirati dijete u rehabilitaciji. Ispitanici smatraju da bi terapijski pas mogao pomoći i utjecati u više razvojnih aspekata kod djece s teškoćama u razvoju: na psihički razvoj djeteta (roditelji x = 4,7 ± sd = 0,57; stručnjaci x = 4,7 ± sd = 0,72), na razvoj socijalnih vještina (roditelji x = 4,58 ± sd = 0,63; stručnjaci x = 4,67 ± sd = 0,74) te na razvoj motoričkih vještina (roditelji x = 4,45 ± sd = 0,82; stručnjaci x = 4,7 ± sd = 0,7). Roditelji djece s teškoćama u razvoju (x = 4,89 ± sd = 0,37), kao i stručnjaci (x = 4,79 ± sd = 0,61), smatraju da je poželjno razvijati i širiti terapijski pristup sa psom. Zaključak: Iz svega se može zaključiti kako u Republici Hrvatskoj roditelji djece s teškoćama u razvoju, jednako kao i stručnjaci, imaju pozitivno mišljenje i optimistično orijentirana očekivanja prema uvođenju terapijskog psa u rehabilitaciju.