Cilj. Cilj istraživanja bio je utvrditi u kojoj je mjeri i kako pandemija bolesti COVID-19 utjecala na klubove čitatelja. Metodologija. Istraživanje je provedeno anketnim upitnikom na daljinu od 10. studenog do 7. prosinca 2020. godine. Istovremeno je provedeno među narodnim knjižnicama u Republici Hrvatskoj i Republici Sloveniji. Usmjereno je na klubove čitatelja koji su djelovali tijekom 2019. i 2020. godine, razdoblju koje je uključivalo vrijeme neposredno prije i tijekom pandemije. Rezultati. U Hrvatskoj su od 62 aktivna kluba čitatelja prije pandemije, njih 33  (53 %) nastavilo s radom tijekom pandemije, a u Sloveniji je od početnih 47 klubova s radom nastavilo njih 19 (40 %). Dio klubova brzo se prilagodio novim okolnostima i nastavio s radom u virtualnom prostoru ili kombinirajući komunikaciju i susrete na daljinu sa susretima uživo kad je to bilo moguće. Kod primjene alata informacijsko-komunikacijske tehnologije u objema su se zemljama dogodili identični procesi koji pokazuju da su se klubovi čitatelja pri suočavanju s pandemijom više usredotočili na održavanje kontakta s postojećim članovima nego na promociju klubova i privlačenje novih članova. Kod dijela klubova pandemija je prouzročila potpuni prekid rada: u Hrvatskoj 47 %, u Sloveniji 38 % anketiranih klubova. Društveni značaj. U širem smislu rad doprinosi ukupnoj slici o prilagodbi kulturnog sektora na pandemijske uvjete i o novim zahtjevima koji su preda nj postavljeni za ostvarenje komunikacije s publikom. U radu je utvrđen utjecaj pandemije na ubrzanje procesa primjene novih tehnologija za internetsku komunikaciju. Originalnost/vrijednost. Rad nudi usporednu analizu utjecaja pandemije na kontinuitet rada čitateljskih klubova u Hrvatskoj i Sloveniji te načina njihove prilagodbe novim okolnostima. Temelji se na dosad neobjavljenim rezultatima istraživanja o radu čitateljskih klubova tijekom pandemije s posebnim naglaskom na upotrebu alata informacijsko-komunikacijske tehnologije (IKT) kao mogućih pomagala za prevladavanje ograničenja koja su u sklopu protuepidemijskih mjera propisana za susrete uživo.

Cilj: Glavni cilj članka je raziskati zastopanost bralnih klubov kot programov v slovenskih in hrvaških splošnih knjižnicah ter kot tematik v strokovnih in znanstvenih člankih v strokovnih revijah Vjesnik bibliotekara Hrvatske (VBH) in Knjižnica: Revija za področje bibliotekarstva in informacijske znanosti.  Metodologija/Pristop: Izhodiščna hipoteza je, da je bralni klub nesorazmerno zastopan kot tema v strokovnih revijah glede na njegovo prisotnost v praksi. Pogostost bralnih klubov v praksi hrvaških in slovenskih splošnih knjižnic je raziskana z online anketnim raziskovanjem z naslovom Kako so se bralni klub znašli, soočeni s pandemijo bolezni COVID-19, ki je bilo izvedeno v letu 2020. Nato je izvedena analiza vsebine sodobnih člankov, objavljenih v Vjesniku bibliotekara Hrvatske in Knjižnici: Reviji za področje bibliotekarstva in informacijske znanosti v obdobju med letoma 2000 in 2020, kis o bili v času raziskave dostopni na daljavo. Pregledano je bilo skupaj 1024 del. Rezultati: Rezultati anketnega raziskovanja so pokazali, da je vsaj 21 % hrvaških in 37 % slovenskih splošnih knjižnic imelo bralne klube kot programsko aktivnost v letu 2019 in začetku leta 2020.  Z vsebinsko analizo člankov je bilo najdenih 12 člankov, v katerih se omenja bralni klub, a le pet jih obravnava te klube kot eno od glavnih tematik, s čimer je postavljena hipoteza potrjena. Originalnost/Uporabnost raziskovanja: V tem članku so prvič prikazani podatki o zastopanosti bralnih klubov kot tematike v strokovnih in znanstvenih delih v vodilnih hrvaških in slovenskih strokovnih revijah s področja bibliotekarstva in informacijske znanosti.