Decentralising Unitary Governments Without a Map, or Learning How to Salsa When We Only Know How to Waltz

Abstract

U radu se razmatra kako središnja vlast unitarne države tumači i provodi politiku upravljanja okolišem na lokalnoj razini te kako to čini njezina lokalna samouprava. Kontekst je sjeveroistočna Azija gdje se konkretni rezultati čestone poklapaju s očekivanjima nametnutima proučavanjem tradicionalnih obrazaca koje slijede lokalne samouprave u zapadnim zemljama. Autorica predlaže način mjerenja policy distance (udaljenosti kod stvaranja politika) između središnje vlasti i podređenih jedinica te ga primjenjuje u usporednom kontekstu sjeveroistočne Kine i Republike Koreje. Ta su dva područja zemljopisno bliska te ih povezuju problemi okoliša koji nadilaze međunarodne granice. Također, obje su zemlje doživjele neuobičajeno brz proces decentralizacije politike upravljanja okolišem. To je na lokalnoj razini dovelo do različitih reakcija na probleme okoliša te je omogućilo usporedbu relativne važnosti strukturnih, političkih i ekonomskih pitanja s obzirom na troškove provedbe politike upravljanja okolišem. U radu su korišteni podaci lokalnog i državnog proračuna za 23 grada koji imaju dugogodišnje probleme s upravljanjem okolišem (13 gradova u sjeveroistočnoj Kini i 10 u Južnoj Koreji) te se pomoću tih podataka testira prijedlog autoricekako izmjeriti policy distancu između centra i udaljenih jedinica. Unatoč očekivanjima zasnovanima na tradicionalnom modelu, rezultati upućuju na daleko veće slaganje lokalne samouprave i državne vlasti u demokratskoj državi nego u komunističkom sustavu.