Dendroflora grada Zagreba u 19. stoljeću – na primjeru parkova zagrebačke Zelene potkove, parkova Ribnjak, Maksimir i Tuškanac

Abstract

Premda grad Zagreb ima dugu tradiciju uređenja vrtova i gradskih zelenih površina, podaci o vrstama koje se pritom koriste su uglavnom novijeg datuma i odnose se prvenstveno na 20. i 21. stoljeće. S druge strane, navodi o vrstama koje su se koristile u uređenju javnih i privatnih zelenih površina u 19. stoljeću su rijetki tj. spominju se tek sporadično i marginalno u sklopu literature koja obrađuje širu povijest Zagreba ili povijest zagrebačke krajobrazne arhitekture. Cilj rada bio je utvrditi koje su drvenaste vrste korištene u uređenju javnih površina zelenila grada Zagreba u 19. stoljeću. Analiza je provedena uz upotrebu dostupnih literaturnih podataka. Na temelju sekundarnih izvora podataka, sastavljena je baza ukrasnih drvenastih vrsta koje su se sadile na javnim površinama zelenila grada Zagreba u 19. stoljeću. Sakupljeni su podaci o korištenim vrstama, godini (ili drugoj vremenskoj odrednici) spominjanja, namjeni te specifičnoj lokaciji. Istraživanjem je utvrđeno da su u 19. stoljeću uglavnom u primjeni listopadne stablašice kao alejna stabla, grupacije stabala ili soliteri. Najčešće sađene vrste bile su iz rodova: Platanus, Acer, Populus, Liriodendron, Betula, Tilia i Morus, a od drvenastih penjačica zabilježene su bršljan (Hedera helix) i vinova loza (Vitis vinifera). Naveliko su se koristile ruže (Rosa spp.).