Uloga samopoštovanja i vršnjačkog pritiska u objašnjenju usamljenosti adolescenata

Abstract

Glavni cilj ovog istraživanja bio je utvrditi u kojoj mjeri se usamljenost u adolescenciji može objasniti samopoštovanjem i vršnjačkim pritiskom. Naime, brojna istraživanja su se većinom usmjerila na bivarijatne odnose među spomenutim varijablama, te do sada na hrvatskom uzorku adolescenata nije istovremeno provjeravan odnos usamljenosti sa samopoštovanjem i vršnjačkim pritiskom. Iako većina autora smatra da se usamljenost može javiti u svim razvojnim razdobljima, ipak se naglašava da je usamljenost tijekom adolescencije izraženija i to čak najviše u razdoblju mlađi adolescencije. Uspostavljanje i održavanje zadovoljavajućih odnosa postaje prioritet, što neadekvatne i nepodržavajuće odnose s vršnjacima čini rizičnim faktorom za pojavu usamljenosti. Osim vršnjačkih odnosa, značajnu ulogu za uspješan razvoj adolescenata ima i pozitivan stav o sebi, odnosno samopoštovanje. Ranija istraživanja su pokazala da je samopoštovanje, koje opada tijekom rane adolescencije, važna odrednica usamljenosti. Stoga su uzorak ovog istraživanja činile dvije skupine adolescenata, 200 učenika sedmih razreda osnovne škole, koji su predstavljali grupu mlađih adolescenata, i 200 učenika četvrtih razreda srednjih škola, koji su činili skupinu starijih adolescenata. Primijenjen je upitnik koji se sastojao od tri skupine skala, Kratka verzija UCLA skale, Revediriana skala samoprihvaćanja i samokompetentnosti te Skala podložnosti vršnjačkom pritisku. Rezultati ukazuju na višu razinu usamljenosti kod mlađih adolescenata, te niže samopoštovanje, ali veću razinu podložnosti vršnjačkom pritisku u odnosu na kasne adolescente. Djevojke bez obzira na dob imaju nešto niže samopoštovanje u odnosu na mladiće, dok se razina usamljenosti značajno ne mijenja s obzirom na spol. Međutim, adolescenti su skloniji nego adolescentice rizičnom ponašanju (npr. konzumiranje opijata i rizična seksualna ponašanja) i neadekvatnom ponašanju u školi (npr. neopravdano izostajanje s nastave) pod utjecajem vršnjaka. Također je za pojavu usamljenosti u adolescenciji važna negativna slika o sebi, odnosno nisko samopoštovanje, te izraženija podložnost vršnjačkom pritisku. Dobiveni rezultati su objašnjeni u okvirima razvojnih promjena koje čine adolescente rizičnim za pojavu usamljenosti.

Prediktori depresije kod učenika osmih razreda Požeško-slavonske županije

“…Rano razdoblje adolescencije donosi mnogo promjena na individualnom i socijalnom planu, što mlađi adolescenti, dok se još uvijek prilagođavaju maturacijskim promjenama, mogu doživjeti teškima. 15 Prema spolu ovo istraživanje dokazuje da je ženski spol rizičniji za nastanak depresije. Istraživanje provedeno u Zadru potvrđuje veću učestalost pojave depresivnosti kod djevojaka.…”

“…6 Prosječno trajanje depresivne epizode u djece ili adolescenata iznosi 7 do 9 mjeseci. Većina bolesnika (90%) oporavi se unutar 18-24 mjeseca, no međutim, kod Med Jad 2024;54(1): [11][12][13][14][15][16][17][18] 50% mladih dolazi do relapsa, tj. ponovnog razvoja simptoma prije punog oporavka.…”

Model of self-esteem during adolescence period

“…Istraživanja govore da ono igra veliku ulogu u razumijevanju samoga sebe i da je osjetljivo na unutrašnje i vanjske uticaje koji su posebno izraženi u periodu adolescencije [9]. Vjeruje se da je samopoštovanje važna komponenta zdravog razvoja adolescenta i uspješne tranzicije u svijet odraslih [10].…”

Predictors of Self-Concept in Elementary School Pupils

“…Berndt and Murphy (2002) emphasise the connection between the quality of family relations and the quality of peer, friendly relations, as they state that the foundation for good social relations is laid down in the family and that it later extends to other social relations. In early adolescence, the importance of belonging to peer groups grows because this has an effect on socialisation processes and self-concept in adolescents by enabling them to explore their individual interests, at the same time providing a sense of belonging (Nekić et al, 2016). Many studies confirm that children with higher self-esteem also hold a higher status in their peer group, and vice versa.…”