“…Transmedijalnost (engleski cross-media i trans-media) upućuje na to da različite medije koristimo na mnogim platformama -televiziju na velikom TV ekranu (koji je često također spojen na Internet ili barem ima priključak za casting), televiziju na kompjutoru, telefonu ili tabletu -ali i da neku priču/temu pratimo na različitim medijima -na primjer, vidimo vijest na Twitteru na telefonu, pa kliknemo i to nas odvede na Internet stranicu medija koji je objavio vijest, onda poguglamo da vidimo što su drugi o tome objavili i konačno uključimo televiziju da bismo na večernjim vijestima vidjeli analizu i razvoj priče. Polimedija (polymedia, Madianou, 2014) upućuje na objedinjavanje svih medija na društvenim platformama/mrežama kroz koje su nam dostupni i nekadašnji, ali transformirani, televizija, radio, tisak, film, glazba, knjige. To, naravno, usložnjava empirijsku analizu medijatizacije pa se razvijaju novi pristupi istraživanju publika u medijatiziranom okruženju, uključujući pristup medijskih repertoara (Hasebrink i Domeyer, 2012; za primjenu pristupa medijskih repertoara u analizi publika u Hrvatskoj vidi Vozab, 2016;Peruško, Čuvalo i Vozab, 2017b).…”