Deskriptori: Septumski defekti klijetke-komplikacije; Dvostruka desna klijetka-dijagnoza, kirurgija, komplikacije; Srčane klijetke-kirurgija sažetak. Cilj: cilj je ovog rada prikazati kliničke karakteristike i rezultate kirurškog liječenja petero bolesnika s dvostrukom (pregrađenom) desnom klijetkom (engl. Double-Chambered Right Ventricle-Dchrv) kao mogućom posljedicom ventrikularnoga septalnog defekta (vSD). Rezultati istraživanja: U petero djece (4 djevojčice i 1 dječak) u dobi od 2,3 do 11,3 godine (srednja dob 6,3 godine) dijagnosticiran je intrakavitarni gradijent desne klijetke zbog pregradnje aberantnim mišićnim snopovima. Svi su bolesnici imali vSD s hemodinamski nevažnim lijevo-desnim pretokom (Qp/Qs od 10 do 31%). U troje djece Dchrv razvio se s primarnim vSD-om, kod jednog s ostatnim defektom nakon zatvaranja perimembranoznog vSD-a zakrpom, a u jednog se djeteta desna klijetka pregradila približno 4 godine nakon primarno zatvorenog vSD-a. Intrakavitarni gradijent mjeren je s pomoću katetera end-hole u rasponu od 50 do 90 mmHg. Dva bolesnika nisu imala subjektivnih tegoba srčane naravi, a u troje se opisuje umor pri pojačanim naporima. kod dva bolesnika vSD je bio smješten proksimalno od pregradnje (perimembranozni), a kod dva distalno (subaortalni-suprakristalni, konalni-doubly committed). jedna je bolesnica imala dva vSD-a, jedan smješten proksimalno, a drugi distalno od pregradne stenoze. Dosad je grješka kardiokirurški korigirana u tri bolesnika patch-plastikom VSD-a i uklanjanjem zapreke u desnoj klijetki resekcijom aberantne muskulature, sve u dobi od 2 godine i 7 mjeseci do 6 godina i 3 mjeseca. Isti zahvat planiran je u još jednog bolesnika, dok se u drugoga planira izolirana resekcija aberantnog snopa. Postoperativnih komplikacija i subjektivnih simptoma srčane naravi u naših bolesnika nije bilo, a maksimalni intrakavitarni gradijent bio je 20 mmHg. Zaključak: Pregradnja desne klijetke vjerojatno je uzrokovana postojanjem vSD-a, neovisno o veličini i lokalizaciji, a može se razviti kod primarnog i rezidualnog vSD-a te nakon njegova uspješnog zatvaranja. Stoga pacijente s vSD-om, osobito perimembranoznim i suprakristalnim, valja dugotrajno kontrolirati u duljim vremenskim razmacima i nakon operacije. To je osobito važno zbog mogućnosti recidiva pregrađivanja, pojave subaortalne membrane i/ili insuficijencije aortalne valvule. kirurško uklanjanje hipertrofičnog i aberantnog tkiva prikladan je oblik liječenja s relativno rijetkim teškim komplikacijama, što, s obzirom na očekivani progresivan tijek bolesti, opravdava operaciju pri znatnoj opstrukciji Dchrv-a i odsutnosti simptoma.