Albeit Satisfied: Unveiling Female Paid Domestic Workers in India

Abstract

Recent research on labour economics put increasing attention to the industry of paid domestic services, recognising it as highly essential, mostly feminised and largely undervalued. This article draws on the two recent contrasting evidences in a few developed economies: a large proportion of female paid domestic workers report job satisfaction despite the precarious working conditions they witness. We aspire to investigate the presence of such contrasting attribute of paid domestic industry in India, emerging as ‘care economy’ through rapid transformation of social reproduction. Using data from a primary survey based on Kolkata (2016), the study first explores deplorable working conditions associated with the occupation. Consistent with the emerging global literature, we find that a large proportion of female paid domestics in the city perceive the job as satisfying. Using logistic regression, we further identify the correlates of perceived job satisfaction. Revisiting existing theoretical frameworks, we conclude that both intrinsic reward shaped by gendered social norms and extrinsic factors including satisfaction of economic need and decent working conditions motivate poor and less educated women to pursue paid domestic work with high perceived satisfaction. To check robustness of our findings, we also perform the similar exercise using nationally representative data from NSS (2011–2012) and get consistent estimates.

Untitled

“…Stavljanje tih nalaza u kontekst radnog okruženja širi razumijevanje o prediktorima nastupanja nezadovoljstva na radu. Prije svega, nalazi znanstvenih istraživanja pokazuju da su nestandardni radni uvjeti, poput prekarnog rada, povezani s nezadovoljstvom na radu shodno svojem potencijalu da pridonesu osjećaju nesigurnosti i stresa u zaposlenika (Mukherjee & Mukhopadhyay, 2022). Nesigurnosti dodatno doprinose ugovori na određeno vrijeme (Waaijer, Belder, Sonneveld, van Bochove & van der Weijden, 2017), dok prekovremeni radni sati mogu dodatno pojačati stres te negativno utjecati na ravnotežu između posla i privatnog života, kao što su svojim istraživanjem utvrdili Holt, Blevins i Smith (2016).…”

“…Pojavnosti nezadovoljstva među zaposlenicima doprinosi i veličina poduzeća, shodno svojstvenim izazovima koji se uz veličinu vežu. Zaposlenici u velikim organizacijama često imaju osjećaj smanjenog utjecaja na odlučivanje ili manjeg priznanja za njihov doprinos rezultatima poslovanja te u prosjeku pokazuju niže zadovoljstvo na radu od zaposlenih u manjim tvrtkama (García-Serrano, 2011;Yang, 2021;Mukherjee & Mukhopadhyay, 2022;Tansel, 2022).…”

“…Ti su nalazi u skladu s nalazima koji su dobili Mukherjee i Mukhopadhyay (2022) te Holt, Blevins i Smith (2016). Utjecaj veličine tvrtke na pojavu nezadovoljstva na radu sugerira da je vjerojatnost nastupanja nezadovoljstva veća među visokoobrazovanim pojedincima zaposlenima u većim tvrtkama, što je moguće povezati sa smanjenom mogućnošću utjecaja na odlučivanje ili manjim priznavanjem doprinosa poslovanju (García-Serrano, 2011;Yang, 2021;Mukherjee & Mukhopadhyay, 2022;Tansel, 2022). Ipak, te se razlike u ovom istraživanju pokazuju vrlo malima (0,02% ili 0,01% u prosjeku, pod pretpostavkom nepromijenjenih ostalih uvjeta).…”

“…Rezultati procjene vjerojatnosti pojave nezadovoljstva na radu razlikuju se sukladno s pozicijom zaposlenika u organizaciji i radnog okruženja tvrtke u kojoj radi. Tako se veličina tvrtke u kojoj visokoobrazovan zaposlenik radi ne pokazuje signifikantnom ni za jednu dobnu skupinu, što nije svojstveno rezultatima ranijih istraživanjima tog utjecaja (García-Serrano, 2011;Yang, 2021;Mukherjee & Mukhopadhyay, 2022;Tansel, 2022).…”