Assessment of connectedness to nature of pupils, teachers and parents in Croatia and Slovenia

Abstract

Aktualna interdisciplinarna istraživanja ukazuju na vezu između emocionalnog odnosa prema prirodi i čimbenika koji su rezultat suvremenih načina života poput nedostatnog kretanja i boravka u prirodi i pretjerane uporabe informacijsko-komunikacijskih tehnologija. Ti se čimbenici često dovode i u svezu sa zdravim razvojem djece školske dobi. U literaturi ‘povezanost s prirodom’ najčešće se opisuje kao pojam kojim se mjeri emocionalni i afirmativni odnos čovjeka i prirode. Istraživanje je provedeno na uzorku ispitanika koje su činili učenici osnovne škole, njihovi roditelji i učitelji u osnovnim školama Hrvatske i Slovenije (N=1345). U istraživanju je kao mjerni instrument korištena adaptirana skala Mjera povezanosti s prirodom (Chang i Monroe, 2012). Utvrđeno je da se povezanost s prirodom procjenjuje visokim rezultatima, ali i da ne postoji statistički značajna korelacija procjena povezanosti s prirodom učenika, roditelja i učitelja u Hrvatskoj, već samo kod slovenskih ispitanika. Implikacije rezultata istraživanja ogledaju se u promišljanju ove problematike za daljnja istraživanja u odgoju i obrazovanju.