SAŽETAK Kako u suvremenom poslovnom okruženju sve veći broj organizacija temelji poslovanje na privremenim oblicima rada poput projekata, a s ciljem postizanja veće fleksibilnosti i boljih reakcija na impulse koji dolaze s tržišta, posljedično raste i potražnja za kompetentnim pojedincima koji ne samo da imaju znanja o odgovarajućim alatima koje mogu koristiti već i vještine i sposobnosti nošenja s izazovima i problemima koje takav način rada donosi. Također, recentna situacija te prelazak iz fizičkog u virtualno poslovno okruženje stavljaju dodatan naglasak na rad virtualnih projektnih timova, koji s jedne strane mogu korištenjem novih tehnologija za komuniciranje i upravljanje napretkom projekta neometano raditi bez obzira na lokaciju na kojoj se u danom trenutku nalaze, dok se s druge strane suočavaju s potpuno novom dinamikom rada, odnosa te suradnje među članovima tima. Stoga bi području upravljanju projektima, kao i razvoju potrebnih kompetencija kod pojedinaca, trebalo posvetiti značajnu pozornost već tijekom formalnog obrazovanja, a mlade najkasnije tijekom studija pripremati za tržište rada mijenjajući fokus s učenja značajnih količina podataka na simuliranje stvarnih situacija i rad u timovima na projektima kako bi u sigurnom okruženju napredovali bez straha od pogreške i učili iz vlastitog iskustva. U ovom je radu na uzorku od 106 studenata završnih godina triju studija ispitana percepcija doprinosa formalne edukacije u virtualnom okruženju razvoju komunikacijskih i timskih elemenata kompetencija za upravljanje projektima, kao i izazova s kojima su se pritom suočavali, s ciljem formiranja kvalitetne osnove za unaprjeđenje pristupa obrazovanju mladih u području u periodu koji slijedi.