“…Nereligioznost, distancirana crkvenost i intenzivna osobna i institucionalna religioznost potvrđuju današnji gotovo teorijski konsenzus da su suvremeni društveni procesi izrazito kompleksni te da su na djelu paralelni procesi sekularizacije, religijske pluralizacije i religijske revitalizacije (Beyer, 2006(Beyer, , 2013Casanova, 2018 etičkim pitanjima (pobačaj, homoseksualnost, obiteljski odnosi, seksualni odgoj i slično), što izaziva snažne ideologijske prijepore. To se, primjerice, vidi kod pitanja o reviziji Ugovora sa Svetom Stolicom te pitanja ravnopravnosti vjerskih zajednica (Marinović Jerolimov i Marinović 2012;Zrinščak, Marinović-Jerolimov, Marinović i Ančić, 2014;Staničić, 2018). Osim toga, religioznost je i snažna osnovica društvene mobilizacije dijela vjernika proteklih godina, a što se vidi, primjerice, u organizaciji referenduma o definiciji braka, organizaciji "hoda za život", molitvenim skupinama ispred bolnica, protivljenju ratifikaciji Istanbulskoj konvenciji i sl.…”