U polju farmaceutske tehnologije, nanofarmaceutski preparati/nanofarmaceutici su trenutno tema koja se najviše ispituje i koja najviše obećava. Primjenom materijala zasnovanih na nanotehnologiji, kao nosača za isporuku lijekova, mogu da se poboljšaju njihove farmakološke osobine, mijenjajući farmakokinetiku i distribuciju ljekovitih supstanci u biološkoj sredini. Ovaj pristup je naročito koristan u isporuci lijekova u tumorska tkiva. Zbog svojih karakteristika, nanofarmaceutici imaju mnoge prednosti u odnosu na konvencionalne preparate u hemoterapiji. Najveća prednost je ciljana isporuka lijeka do tumorskog tkiva, što za rezultat ima smanjenu sistemsku toksičnost, koja je najistaknutija mana konvencionalne hemoterapije. Zahvaljujući klinički postignutom uspjehu, poslednjih godina, od svih nanonosača, najviše pažnje i najveću primjenu, postigli su liposomi i micele. Na tržištu je komercijano dostupno više različitih nanofarmaceutika sa ljekovitim supstancama iz farmakoloških grupa kao što su antineoplastici, anestetici, analgetici, antibiotici, a najčešće su u slijedećim farmaceutskim oblicima: prašak za rastvor za infuziju, suspenzija za injekciju i emulzija za injekciju. Takođe, veći broj nanofarmaceutika je u različitim fazama kliničkih ispitivanja. Ipak, regulatorna tijela do sada nisu ponudila konkretne informacije o ispitivanjima njihovih karakteristika, kontroli kvaliteta i pitanjima bezbjednosti nanofarmaceutika, koje su farmaceutskim kompanijama neophodne u procesu razvoja i pripremi dokumentacije za registraciju nanofarmaceutika, što otežava/odgađa pojavu većeg broja novih lijekova iz ove grupe.