“…U okviru čimbenika koji pridonose pojavi elektroničkog nasilja autori naglašavaju nasilno ponašanje prema vršnjacima u školi, probleme u ponašanju (Sticca, Ruggieri, Alsaker i Perren, 2013), vršnjačku neprihvaćenost (Hinduja i Patchin, 2013;Piccoli, Carnaghi, Grassi, Stragà i Bianchi, 2020), upuštanje u rizična ponašanja na internetu (npr. slanje provokativnih fotografija, dopisivanje s nepoznatim osobama), prekomjerno korištenje interneta (Schultze-Krumbholz, Schultze, Zagorscak, Wölfer i Scheithauer, 2016) te slabije razvijenu empatiju (Livazović i Ham, 2019), samokontrolu (Rivituso, 2019), niži stupanj emocionalne kompetencije i iskustvo ranije viktimizacije (Kircaburun, Demetrovics, Király i Griffiths, 2020;Yang i Salmivalli, 2013). Od obiteljskih su se varijabli značajnim prediktorima pokazali izostanak roditeljske podrške i povezanosti (Wang, Iannotti i Nansel, 2009) i roditeljskoga nadzora (Nocentini, Fiorentini, Di Paola i Menesini, 2018), ali i strogo discipliniranje i kažnjavanje (Wong, 2010) kao drugi krajevi kontinuuma roditeljske uključenosti.…”