?Democratic Leadership? ? A Contradiction in Terms?

Karakteristike demokratske školske kulture i demokratskoga školskog vođenja u osnovnim školama iz učiteljske perspektive

“…Autori koji se bave demokratskimškolskimvođenjem (u daljnjem tekstu DŠV) (Riley, 2003;Møller, 2006;Woods, 2005; slažu se da je njegova ključna karakteristika podjela odgovornosti i uključivanje većeg broja ljudi u procese vođenja. Uz element podijeljenog školskog vođenja, dodatni je element DŠV razbijanje postojećih hijerarhijskih struktura u školi (Kilicoglu, 2018) što se manifestira putem cirkulacionog pokretanja i preuzimanja inicijativa u procesima razvoja škole raznih zainteresiranih aktera, primarno učitelja i učenika (Pažur i Kovač, 2019).…”

Demokratsko školsko vođenje

“…Autori koji se bave demokratskim školskim vođenjem (Williams, 1989;Goleman i sur., 2002;Riley, 2003;Begley i Zaretsky, 2004;Woods, 2005;Møller, 2006;Moos i Huber, 2007;Woods, 2007;Woods i Gronn, 2009;Brooks i Kensler, 2010;Hope, 2012;Kensler i Woods, 2012; Mncube, Davies i Naidoo, 2015) slažu se da je njegova ključna karakteristika ta da ono podrazumijeva podjelu odgovornosti i uključivanje većeg broja ljudi u procese vođenja. Međutim, ovu karakteristiku imaju i neki drugi tipovi školskog vođenja.…”

“…Slično navodi i Williams (1989) koji također stavlja naglasak na dijeljenje vođenja na učitelje. Međutim, najveći broj autora kao ključne aktere u procesima donošenja odluka prepoznaje učitelje i učenike (Riley, 2003;Woods, 2005;Møller, 2006;Moos i Huber, 2007;Woods, 2007;Brooks i Kensler, 2010;Hope, 2012;Kensler i Woods, 2012;Mncube, Davies i Naidoo, 2015), dok manji dio autora kao ključne aktere spominje i roditelje (Begley i Zaretsky, 2004).…”

“…Naposljetku, cilj demokratskog školskog vođenja je smanjenje kulturnih i materijalnih nejednakosti te promoviranje poštivanja raznolikosti i socijalne pravde. Vrlo sličan cilj prepoznaje i Riley (2003) koja temeljnom svrhom demokratskog školskog vođenja smatra razvoj okruženja koje je poticajno i izazovno za učenje učenika i učitelja te koje teži demokraciji i njeguje ju. Razvoj specifičnog okruženja kao cilj demokratskog školskog vođenja navodi i Møller (2006) koji ističe da ovaj tip vođenja razvija prilike za kritičko promišljanje o učenju učenika kao i o učenju odraslih, razvija okruženje koje obuhvaća pluralnost i razlike te stimulira i njeguje razvoj učenika kao osoba i građanina.…”

“…Na taj se način ostvaruje i indirektan cilj, a to je da učenici postaju aktivni građani svojih zajednica te posljedično i (budući) aktivni građani društva. Zaključno, mogu se istaknuti dva temeljna usmjerenja autora prilikom određenja cilja demokratskog školskog vođenja: razvoj demokratskog školskog okružja koje se temelji na demokratskim vrijednostima i svakodnevnom prakticiranju demokratskih praksi (Riley, 2003;Woods, 2005;Møller, 2006;Woods, 2007) i razvoj aktivnih građanina društva (Moos i Huber, 2007;Kensler i Woods, 2012).…”