Embodied Consciousness and Naturalized Phenomenology

Abstract

Sažetak Tekst istražuje pravac u suvremenoj fenomenologiji i kognitivnoj znanosti koji teži inter disciplinarnoj suradnji dvije discipline. Pažljivim proučavanjem konstitutivne uloge živog tijela (Leib) za svijest i kogniciju, autori poput Varele, Thompsona, Gallaghera i Zahavija razvijaju novu istraživačku paradigmu da bi na originalan način nadišli tradicionalni du alizam duha i tijela. Najprije ću izložiti poziciju 4E obrta u kognitivnoj znanosti u vezi s problemom dualizma duha i tijela. Zatim ću izložiti Husserlov dualistički argument o su ćinskoj razlici između bitka svijesti i bitka svijeta: srž Husserlove transcendentalne metode. U trećem dijelu, objasnit ću kako suvremena enaktivistička i fenomenološka koncepcija živog tijela predstavlja način nadilaženja ontološkog dualizma između svijesti i svijeta, kao i između duha i tijela, te kako se ontološki dualizam može zamijeniti idejom ko-konstitucije utjelovljene svijesti i svijeta. Na kraju ispitujem u kojoj mjeri ova ideja zahtijeva naturali zaciju fenomenologije i branim Husserlov epistemološki dualizam. Ključne riječifenomenologija, kognitivne znanosti, utjelovljena svijest, Edmund Husserl, Leib, kokonsti tucija, naturalizacija fenomenologije 4E obrt u kognitivnoj znanosti 4E pristup kogniciji kišobranpojam je za mnoštvo međusobno labavo pove zanih teorija i istraživačkih projekta u kognitivnoj znanosti koje objedinjuje potreba istraživanja zanemarenih aspekta kognicije: kognicija kao utjelov ljena (embodied), ukorijenjena (embedded), enaktivna (enactive) i proširena (extended). Teza o utjelovljenoj kogniciji zauzima centralno mjesto u ovim pristupima jer se obično smatra da je svaki u nekom obliku podrazumijeva. 1 S obzirom na to da su 4E pristupi još uvijek relativno novi te pojmovi još uvi jek nisu dovoljno izbrušeni, međusobno različiti pravci zajedno se svrstavaju pod jednu ili više od gore navedenih kategorija i klasifikaciju nije uvijek lako izvršiti. U ovom radu, uzimam situiranu kogniciju kao zajednički naziv koji ugrubo obuhvaća sve ove pravce u shvaćanju kognicije. 2 Nazivati svijest i kogniciju situiranima značilo bi da su neodvojivi i zavisni dio šireg sistema u koji također spadaju naše tijelo (što je osnovna ideja teze o utjelovljenoj ko gniciji), kao i prirodno i socijalno okruženje u kojemu je naša svijest ukorije 1 Izuzetak je proširena kognicija koja je od svih gore navedenih pristupa najbliskije povezana s tradicionalnim funkcionalističkim shvaća njem kognicije kao u principu nezavisne od prirode tijela u kome je realizirana. FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA 147 God. 37 (2017) O. Nikolić, Utjelovljena svijest i naturalizi rana fenomenologija 546 njena i u kojemu smo neprestano praktično angažirani (aspekt koji naglaša vaju enaktivisti). Naposljetku, prema kontroverznoj tezi o proširenoj svijesti, kognicija se ne odvija samo u mozgu, pa čak nije ograničena ni tijelom indi vidue, nego se proteže i na vanjski svijet (Clark 2008). Ovom spisku često se dodaje i afektivna kognicija koja istražuje emotivne i motivacijske aspekte kognicije, dovode...