Giht, suvremeni pogled na drevnu bolest

Abstract

Giht je kronična metabolička, no istovremeno i upalna reumatska bolest koja nastaje kao posljedica hiperuricemije i taloženja kristala mononatrijeva urata. Glavni uzrok hiperuricemije je smanjeno bubrežno izlučivanje urata. U patogenezi upalnog odgovora na kristale urata važna je fagocitoza kristala od strane makrofaga koja dovodi do aktivacije inflamasoma NLRP3 i posljedičnog oslobađanja glavnog proupalnog citokina u gihtu interleukina 1β. Neadekvatno liječenje hiperuricemije dovodi do razvoja kroničnog gihta s tofima, značajnih strukturnih oštećenja zglobova s umanjenom funkcionalnom sposobnosti i kvalitetom života. Stoga je važno dugotrajno liječenje usmjereno k cilju održavanja koncentracije urata < 350 umol/L, a u težem obliku bolesti s tofima < 300 umol/L. Akutni artritis u gihtu i akutizaciju kroničnog gihta treba liječiti protuupalnim lijekovima: nesteroidnim antireumaticima, kolhicinom ili glukokortikoidima, uglavnom po monoterapijskom principu. Pacijente s gihtom treba pažljivo pratiti radi udruženih bolesti, posebice bubrežne bolesti, hipertenzije, metaboličkog sindroma i povišenog kardiovaskularnog rizika.