U fokusu je ovoga rada glagolska imenica na -mA u ulozi atributa i njezini hrvatski prijevodni ekvivalenti. Nekoliko je razloga takvom odabiru teme rada koji posvećujemo dragom profesoru Ekremu Čauševiću za 70. rođendan. Najprije, svatko tko je upoznat sa znanstvenim radom profesora Čauševića zna da je on znatnim dijelom usmjeren kontrastiranju turskoga i hrvatskog jezika. Pritom je velika pažnja pridana upravo infinitnim glagolskim oblicima, kojima pripada i glagolska imenica na -mA. jedan od razloga posvećenosti toj temi svakako je i činjenica da ti oblici, zbog svoje specifičnosti u odnosu na strukture hrvatskoga, ali i drugih indoeuropskih jezika, predstavljaju u istraživanju kontrastivno najzanimljiviji, a u učenju najteži segment turskoga jezika. Ovim radom želja nam je dati mali prilog istraživanju barem jednog dijela tog golemog i zahtjevnog područja. Rad prije svega primjenom modela leksikalizacijskih obrazaca analizira genitivne veze u turskom jeziku i donosi značenjsku klasifikaciju imenica koje s glagolskom imenicom na -mA kao nadređenim članom tvore genitivne veze. također propituje odnose između glagolske imenice na -mA i drugih glagolskih imenica u turskom jeziku te uspoređuje turske značenjsko-gramatičke strukture s njihovim hrvatskim ekvivalentima rasvjetljavajući u obama jezicima značenjsku utemeljenost gramatičkih pravilnosti. Dok temelje ovom istraživanju velikim dijelom pronalazimo u profesorovom znanstvenom radu, građu prikupljamo iz prevodilačkoga: kao korpus je korišten roman Istanbul. Hatıralar ve şehir Orhana Pamuka i njegov prijevod Istanbul. Grad, sjećanja Ekrema Čauševića.