Europa! Europa? 2009
DOI: 10.1515/9783110217728.2.94
|View full text |Cite
|
Sign up to set email alerts
|

How We Look and Read: The European Avant-Garde’s Imprint on 20th-Century Theory

Help me understand this report

Search citation statements

Order By: Relevance

Paper Sections

Select...
2

Citation Types

0
0
0
2

Year Published

2023
2023
2023
2023

Publication Types

Select...
1
1

Relationship

0
2

Authors

Journals

citations
Cited by 2 publications
(2 citation statements)
references
References 0 publications
0
0
0
2
Order By: Relevance
“…Budući da u tekstu koji neposredno prethodi ovoj polemici Kamuf teze o ciljevima feminističke kritike izvodi razmatrajući raspravu o autorskoj atribuciji Portugalskih pisama (Lettres portugaises), anonimnom djelu objavljenom 1669. godine u Parizu 35 , o čijem se autorstvu raspravljalo sve do druge polovice 20. stoljeća u načelnoj distinkciji autentično/ženskoumjetničko/muško, simptomatično je da i cjelokupna diskusija završava epistolarnim žanrom, Pariškim pismima, kojima je potpis i s njime povezan status ne samo feminističke kritike nego i feminizma u širem smislu neuralgična točka. Na primjeru pokušaja autorske atribucije Portugalskih pisama Kamuf kritički razotkriva redukciju književnog djela na njegov potpis kao inauguracijsku gestu feminističke kritike, koja će nužno završiti u tautologiji (1980: 285), (p)održavajući u pristupu književnosti kategorije poput individue, iskustva i izražavanja, čiji je privilegirani nositelj u falogocentričnome poretku muškarac (heteroseksualni, bijeli, srednjoklasni itd.…”
Section: )unclassified
See 1 more Smart Citation
“…Budući da u tekstu koji neposredno prethodi ovoj polemici Kamuf teze o ciljevima feminističke kritike izvodi razmatrajući raspravu o autorskoj atribuciji Portugalskih pisama (Lettres portugaises), anonimnom djelu objavljenom 1669. godine u Parizu 35 , o čijem se autorstvu raspravljalo sve do druge polovice 20. stoljeća u načelnoj distinkciji autentično/ženskoumjetničko/muško, simptomatično je da i cjelokupna diskusija završava epistolarnim žanrom, Pariškim pismima, kojima je potpis i s njime povezan status ne samo feminističke kritike nego i feminizma u širem smislu neuralgična točka. Na primjeru pokušaja autorske atribucije Portugalskih pisama Kamuf kritički razotkriva redukciju književnog djela na njegov potpis kao inauguracijsku gestu feminističke kritike, koja će nužno završiti u tautologiji (1980: 285), (p)održavajući u pristupu književnosti kategorije poput individue, iskustva i izražavanja, čiji je privilegirani nositelj u falogocentričnome poretku muškarac (heteroseksualni, bijeli, srednjoklasni itd.…”
Section: )unclassified
“…S druge strane, ako Kamuf feminističku kritiku smatra načinom čitanja teksta "koji ukazuje na maske istine kojima falocentrizam zakriva svoje fikcije" (isto: 286) -a jedna je od njih i vlastito ime kao "znak koji osigurava naše patrijarhalno nasljeđe: ime oca i oznaku spolnog identiteta" (isto), upravo nam anonimno djelo omogućuje da "zaslijepljeni" pokušamo vidjeti "ono što je postalo slijepa pjega u našoj prosvijetljenoj kulturi" (isto). Kamuf radikalno izostavlja ime kao podrijetlo i identitet, dovodeći pritom autoritet koji ga autorizira u pitanje, te kao i mnogi prethodnicipoput Freuda i Derridaa 36 -razotkriva nemislivu prazninu u srcu zakona, koju smo prisiljeni brže-bolje 35 U prijevodu Ive Hergešića (Zora, 1953) knjiga je objavljena s potpisom Mariana Soror, pod naslovom Portugalska pisma: prevedena na francuski i tiskana prvi put u Parizu kod Clauda Barbina 1669. Drugo naše izdanje (Matica hrvatska, 1999) objavljeno je s istim potpisom, bez podnaslova.…”
Section: )unclassified