“…Istraživači poput Linde Silverman (Silverman 1994;, Dijedri Lovecki (Lovecky, 1997), Majrese Gros (Gross, 1998), Marte Morlok (Morelock, 1997) ili Stefani Toulan (Tolan, 1998), koje proučavaju slučajeve izrazito darovite dece, smatraju da darovitost podrazumeva povišenu sposobnost za konstrukciju značenja u kontekstu iskustva, što doprinosi složenosti emocionalnog i moralnog života darovite osobe. Kao posebno važan aspekt sveukupnog "doživljaja darovitosti", ove autorke ističu naročitu moralnu osetljivost darovite dece (Gross, 1998;Lovecky, 1997;Morelock, 1997;Silverman, 1994;Tolan, 1998). One se pri tom pozivaju prvenstveno na nalaze iz sopstvene istraživačke i kliničke prakse ističući, međutim, da je kamen temeljac za njihovo stanovište postavljen još u "klasičnim" studijama darovite dece: Termanovi ispitanici ("Termiti") su, naime, pokazivali značajnu naprednost na merama "pouzdanosti" (trustworthiness) i "moralne stabilnosti", a Holingvortova je primetila snažno interesovanje za etička i moralna pitanja na svom uzorku ekstremno darovitih ispitanika (Terman, 1925, Hollingworth, 1942, prema: Gross, 1998.…”