Kroničnim upalnim bolestima crijeva u djece, za razliku od odraslih, svojstven je teži tijek i prošireniji oblik bolesti te negativan utjecaj na rast i razvoj. U posljednjih nekoliko desetljeća zamijećen je trend porasta incidencije kroničnih upalnih bolesti crijeva
UVODKronične upalne bolesti crijeva zahvaćaju gastrointestinalni sustav, obilježene su relapsirajućim tijekom, a uključuju Crohnovu bolest, ulcerozni i nedeterminirani kolitis. Bolest koja počinje u dječjoj dobi u mnogočemu se razlikuje od one u odrasloj, ne samo time što je agresivnija pa zahvaća veći dio probavnog sustava u usporedbi s odraslim bolesnicima (1, 2, 3), nego i tijekom vremena mijenja fenotip iz blažeg u teži oblik (1). Samim tim liječenje djece se bitno razlikuje od liječenja odraslih bolesnika.Najznačajnija osobitost upalnih bolesti crijeva u dječjoj dobi je zaostatak u rastu i spolnom razvoju koji negativno utječe na psihosocijalni razvoj djece, a time i na kakvoću njihovih života (4).Zbog velike varijabilnosti i brojnih specifi čnosti same dječje populacije i širokog spektra obilježja bolesti, jedini način za dugoročno sustavno praćenje oboljele djece je putem registra oboljelih, kojima je osnovna zadaća sustavno i kontinuirano prikupljanje i pohranjivanje podataka o oboljelima, koji služe kao osnova za planiranje i provedbu daljnjih istraživanja, ali i kliničko praćenje bolesnika.Cilj nam je stoga ovim radom u početnom dijelu istaknuti osobitosti kroničnih upalnih bolesti crijeva u djece, a potom prikazati obilježja, uloge i ciljeve nacionalnih registara za djecu oboljelu od kroničnih upalnih bolesti crijeva, te posebno istaknuti kliničku, ali i znanstvenu važnost utemeljenja takvog registra u našoj državi.
OSOBITOSTI KRONIČNIH UPALNIH BOLESTI CRIJEVA U DJECEDjeca oboljela od kroničnih upalnih bolesti crijeva najčešće imaju prošireniji i teži oblik bolesti te drukčiji klinički tijek u odnosu na odrasle (5). Budući da se otprilike 1/4 -1/3 svih bolesnika dijagnosticira u dječjoj i adolescentnoj dobi (6), upalne bolesti crijeva u djece veliki su problem na koji se pravodobnom i adekvatnom intervencijom može znatno utjecati. Iako se najčešće dijagnosticiraju u kasnom djetinjstvu i adolescenciji, mogu se pojaviti u bilo kojoj pedijatrijskoj dobi, uključujući i dojenačku (7). Tijekom posljednjih pedesetak godina u cijelom je svijetu zamijećen porast inci-