Klatno se i dalje njiše. Institucionalna religioznost riječkih studenata

Abstract

1 Specifičnost pozicije mladih u društvu posljedica su: procesa strukturnih i kulturnih promjena koje otežavaju i odgađaju radno, financijsko, stambeno i obiteljsko osamostaljenje, procesa individualizacije, kulturne pluralizacije, traganja za osobnim i kolektivnim identitetom, distanciranja od utjecaja roditelja, težnje za autonomijom u oblikovanju vlastitih stavova i vrijednosti, sklonosti novome i eksperimentiranju, kritičkom odnosu spram hijerarhije i tradicije itd. Navedeni procesi naglašenije utječu upravo na poziciju studentske populacije. Ž. Boneta: Klatno se i dalje njiše. Institucionalna religioznost riječkih studenata 267 S o c i o l o g i j a i p r o s t o rvjerničke selekcije vjerovanja i erozije religijskog ponašanja (Vrcan, 1980.:339). U istom istraživanju mladi (ispitanici do 24 godine života) u većini indikatora iskazuju najmanju tradicionalnu i aktualnu religioznost. Marinović (1988.), interpretirajući podatke nacionalnog istraživanja provedenog 1985. godine, iznosi sljedeće značajke religioznosti mladih: tri četvrtine konfesionalno se identificira; trećina se religiozno identificira, a petina redovito participira u misama. Dakle mladi su sredinom osamdesetih bili većinski tradicionalno religiozni, ali se ta religioznost vrlo malo reproducira u aktualnu vezanost vidljivu u religijskoj samoidentifikaciji i obrednoj praksi. Drugim riječima, značajan dio mladih udaljio se u svakodnevnom iskustvu od religije i crkve. Marinović Jerolimov (1993.) na temelju istraživanja provedenih 1972. i 1982. godine, a na uzorku građana grada Zagreba, naglašava da se mladi najmanje svrstavaju u religiozne, a najviše u nereligiozne od svih dobnih skupina. Sredinom osamdesetih zaustavlja se trend opadanja te počinje trend porasta religioznosti, naročito među mladima, pa se oni, zaključuje autorica, sve manje razlikuju od ostalih dobnih skupina.U tekstu objavljenom početkom novog milenija Vrcan (2001.) navodi da se u proteklih petnaestak godina dogodila retradicionalizacija hrvatskog društva; da je ono, nasuprot europskog trenda konfesionalne pluralizacije (Giordan, 2010.), postalo monokonfesionalno (katoličko); da religija postaje relevantnom javnom (društvenom, političkom, obrazovnom) činjenicom; da se revitalizira institucionalna religioznost; da se religija nastoji pozicionirati kao "nadsvođujući sistemski i kulturni agregat"; da na mjesto sistemskog favoriziranja ateizma i nereligioznosti dolazi sistemsko favoriziranje teizma i religioznosti; da i dalje religioznost opada s povećanjem veličine naselja, ali da su razlike između najvećih gradova (više od 100.000 stanovnika) i gradova srednje veličine (od 10.000 do 100.000) sve manje te da je religijska socijalizacija uključena u formalnu obrazovnu socijalizaciju (Vrcan, 2001.). Istraživanja otkrivaju da nova slika vezanosti ljudi uz religiju i crkvu uključuje: visoku razinu vjerovanja i samoidentifikacije te masovnu, ali ipak znatno manju aktualnu religioznost. Črpić i Zrinščak (2010.) analizirajući rezultate Europskog istraživanja vrijednosti (EVS) iz 2008. godine...

Religiosity as a predictor of students' political attitudes

“…This decline is most visible in Church participation, the importance of religion in an individual's life, and the decline of trust in the Church (Nikodem & Zrinščak, 2019). Similar trends have been observed among young people (Lavrič, 2019) and students (Boneta, 2016). Ilišin (2014) concluded that students are a relatively homogeneous category in which the majority accepts basic liberal‐democratic principles and considers extreme right‐wing views unacceptable.…”

“…The most widespread indicator of religiosity among young people is confessional identification, while young people participate in Church rituals the least (Marinović Jerolimov, 2002). However, despite formal RS, young people are still less religious than the average population, and students are the least religious part of young people (Boneta, 2016). Research has found that religiosity is the most important determinant of the political attitudes of young people (Gvozdanović et al., 2019), and that the most educated part of young people—students—are more inclined to the left political orientation (Ilišin, 2014).…”

Between Distanced Church Religiosity and Intensive Personal Religiosity: Religious Changes in Croatian Society from 1999 to 2018

“…Pri tome je važno napomenuti da je to smanjenje bilo vidljivije od 1999. do 2008. nego od 2008. do 2018. Je li i u kojoj mjeri to predznak sekularizacijskih trendova koji će se sve više manifestirati u budućnosti, a kako sugeriraju neka recentna istraživanja studenata (Boneta, 2016;Nikodem i Jurlina, 2018), zahtijeva dublju raspravu. Kod takve rasprave korisno je imati na umu dvije činjenice.…”

“…Analiza podataka u ovom radu snažnije potvrđuje trend koji je već detektiran u Hrvatskoj, a što se može označiti pojmom distancirane crkvenosti (Baloban i Črpić, 2000;Boneta, 2016). Uz nereligioznost, distancirana crkvenost postaje trajnim obilježjem religijske slike Hrvatske, a što se vidi ne samo u nedosljednosti dimenzije religioznosti nego i sve većem nepovjerenju u Crkvu kao instituciju.…”

“…Vezano uz pojedine sociodemografske skupine, najintenzivnije su istraživani mladi te ponajviše studenti, a kod njih je uočen, osobito u zadnje vrijeme, trend niže razine identifikacije s Crkvom te niže razine vjerovanja u religijske istine (Ilišin, 2014; Nikodem i Jurlina, 2018). To se osobito vidi kod riječkih studenata, pri čemu valja imati na umu da je kod riječkih studenata riječ o regiji/ama koje su više modernizirane i više sekularizirane od hrvatskoga prosjeka (Boneta, 2016).…”