Kvaliteta suradnje učitelja i pomoćnika u nastavi iz perspektive učitelja i pomoćnika

Abstract

Da bi razred bio podržavajuća zajednica u procesu učenja, ona zahtijeva kvalitetnu suradnju učitelja i pomoćnika u nastavi. Brojna istraživanja ukazuju na pozitivne učinke suradnje učitelja i pomoćnika u nastavi unutar redovnog sustava odgoja i obrazovanja. Posebice se naglašava da oni učitelji koji unutar razreda imaju podršku pomoćnika u nastavi osjećaju veće zadovoljstvo u svakodnevnom radu za razliku od onih kod kojih takav oblik podrške izostaje. U predstavljenom se istraživanju na temelju istraživačkih pitanja nastoji dobiti uvid u percepciju učitelja i pomoćnika o načinima njihove suradnje. Također, želi se doznati koji čimbenici doprinose kvaliteti suradnje. Provedeno je istraživanje obuhvatilo učitelje razredne i predmetne nastave (N=40) te pomoćnike u nastavi (N=29) iz sedam osnovnih škola na području Republike Hrvatske. Podaci su prikupljeni fokus grupnim intervjuima te analizirani i obrađeni metodom kvalitativne analize podataka. Rezultati upućuju na specifična područja suradnje učitelja i pomoćnika u nastavi. S obzirom na to da su pomoćnici ti koji najviše vremena provode u neposrednom radu s učenikom, učitelji u njima vide suradnika koji dobro poznaje učenika, njegove sposobnosti i karakteristike. Stoga,na temelju provedenog istraživanja možemo zaključiti kako pomoćnik u nastavi ima neizostavnu ulogu u edukacijskom uključivanju učenika s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama.

Od Mosta Prema Trokutu Inkluzivne Podrške Učenicima S Teškoćama U Razvoju

“…Kako su pomoćnici u nastavi ti koji su vremenski najposvećeniji učeniku s teškoćama u razvoju kroz neposredan rad s njim, učitelji upravo u njima vide suradnika koji je dobro upoznat sa sposobnostima i s karakteristikama učenika (Marinić, Matejčić i Igrić, 2019). Drandić i Radetić Paić (2020) sumirale su ove odrednice suradnje pomoćnika u nastavi i učitelja iz raznih literatura: komunikacijske vještine; kolegijalnost i jasne uloge i očekivanja koje čine profesionalnost; pristup i stav ravnatelja škole edukacijskom uključivanju i socijalizaciji; metodičko-didaktički aspekti rada i kompetentnost za rad s djecom s teškoćama u razvoju.…”

Persons with disabilities in arts, science and education: Inclusive Policies and Practices

“…Na temelju nekih dosadašnjih istraživanja Drandić i Radetić Paić (2020) iznose ove glavne odrednice suradnje pomoćnika u nastavi i učitelja: komunikacijske vještine, kolegijalnost i jasne uloge i očekivanja, pristup i stav ravnatelja škole prema inkluziji i socijalizaciji učenika s teškoćama u razvoju i metodičko-didaktički aspekti rada, kao i kompetentnost za rad s djecom s teškoćama u razvoju. U praksi je suradnja između učitelja i pomoćnika u nastavi raznolika i specifična s obzirom na svaku pojedinu školu (Marinić, Matejčić i Igrić, 2019).…”

Inicijalna izobrazba učitelja za odgoj i obrazovanje iz ustanova socijalne skrbi u inkluzivnoj školi

“…Ciljevi i obveze koji se stavljaju pred suvremenog učitelja jesu: "škola po mjeri učenika"; rasterećenje uklanjanjem suvišnih obrazovnih sadržaja; suvremeni načini poučavanja; istraživačka nastava, manje frontalna, više izvanučionička i terenska; povećanje samostalnog rada učenika; jačanje odgojne funkcije škole; poučavanje i osposobljavanje učenika za življenja prema individualnim i kolektivnim pravima i odgovornostima, građanskom moralu, općim kulturnim i civilizacijskim vrijednostima, temeljnim ljudskim pravima i pravima djece, sloboda moralnog rasuđivanja te sloboda mišljenja, svijesti i savjesti uvažavanjem načela poštivanja različitosti i interkulturnog razumijevanja. Realizacija ovih elementarnih, ali kompleksnih ciljeva zahtijeva razvijene kompetencije učitelja, a one obuhvaćaju: stručne, didaktičko-metodičke, psihološke, pedagoške, socijalne, interkulturne, kompetencije za rad s djecom s posebnim potrebama, kreativnost, karakterne i temperamente, cjeloživotno obrazovanje, sposobnosti organizacije slobodnog vremena, izvannastavnih aktivnosti (Zrilić i Marin, 2019). Blažević (2016) navodi kako su učitelji razredne nastave svjesni različitosti kompetencija koje suvremeni učitelji trebaju imati te redom po važnosti rangiraju: komunikacijske (75 %), socijalne (64 %), pedagoške (45 %), kreativnost (42 %), metodičke i računalne (34 %) i dr. Budući da mnogi teoretičari koji su se bavili područjem kompetencija pod pedagoškim kompetencijama podrazumijevaju: komunikacijske, socijalne i organizacijske, jer je temeljna zadaća pedagogije i didaktike učenje i poučavanje, one se kao takve ne bi trebale izdvajati.…”