Autorice u radu analiziraju uporabu umjetne inteligencije primarno u kaznenom postupku, s osvrtom i na širu primjenu u kaznenom pravosuđu, de lege lata i de lege ferenda. Primijenile su dinamički ikritički pristup u obradi problematike rada. Dinamički su analizirale uvođenje, razvoj i doseg primjene suvremenih tehnologija u kaznenom postupku te su dale primjere vrlo ograničene primjene alata umjetne inteligencije iz praktične i normativne perspektive. Posebno su obradile prednosti i nedostatke uporabe umjetne inteligencije u sastavljanju zapisnika rasprave, pri provođenju dokaznih radnji ispitivanja okrivljenika i svjedoka te pri tumačenju i prevođenju njihovih iskaza. Kritički pristup primijenile su da bi upozorile, s jedne strane, na opasnosti koje upotreba umjetne inteligencije, u okviru prediktivnih policijskih sustava i mehanizama prediktivne pravde za donošenje odluka tužitelja i sudaca tijekom i nakon kaznenog postupka, predstavlja za ljudska prava i ustavom zagarantiranu jednakost građana, koji su temeljno regulatorno načelo postupanja državnih tijela prema pojedincima. S druge strane, upućuju na potrebu i prednosti uvođenja umjetne inteligencije za pretraživanje velike količine digitalno prikupljenih dokaza u prethodnom postupku te za izvršavanje davno preuzete obveze javnog objavljivanja svih odluka Vrhovnog suda RH, kao i drugih sudova.