Najnovija istraživanja ranokršćanskih “crkvenih sklopova“ Kvarnera: na razmeđi arhitekture i teritorija

Abstract

Kvarnersko otočje današnjeg Hrvatskog primorja jedna je od neizostavnih poveznica jadranske plovne rute koja je spajala Italiju s Dalmacijom, sa zaleđem, odnosno Norikom i Panonijom. Istraživanja vođena na ovom području posljednjih godina ukazuju na iznimno bogatstvo ranokršćanskih zdanja koja nastaju i razvijaju se upravo zahvaljujući ovom ključnom položaju na pomorskom putu. Navedena crkvena zdanja i sklopovi vezani uz pomorske pravce nalaze se u žarištu znanstvenog istraživačkog programa Otočno redovništvo na Kvarneru od 5. do 11. st., započetog 2010. godine.Prvih pet godina navedenog programa bilo je posvećeno popisivanju i sustavnom dokumentiranju postojećih stanja, kako ranokršćanskih crkava, tako i njihove okolice, okoliša i topografskog položaja. Tako smo zahvaljujući sustavnom pregledu otkrili i prepoznali neke nove ranokršćanske lokalitete, kao što su Sveti Petar kod Ilovika ili Lukovac kod otoka Raba, dok smo na drugim mjestima mogli ukazati na potpuno drugačiji kontekst nastanka određenih crkava, kao što je to slučaj s primjerice Mirinama na otoku Krku ili s Martinšćicom na otoku Cresu.Rezultati ove prve faze istraživačkog programa, koje ovim putem predstavljamo, ukazali su na veliko bogatstvo i raznolikost ranokršanskih crkava na kvarnerskom području. Njihovo preispitivanje otvorilo je pitanje ne samo datacije njihova nastanka, već i svih faza korištenja. Prilike i razlozi zbog kojih kvarnerski crkveni sklopovi i neke crkve nastaju, njihova funkcija i promjena funkcijâ su također jedan od glavnih problema koji su u samom srcu naših preispitivanja.