Ocjena isplativosti investicija – podizanje vinograda na rekultiviranim tlima Hercegovine

Abstract

SažetakCilj ovoga rada je ocijeniti ekonomsku opravdanost i financijsku izvodljivost ulaganja u podizanje vinograda na rekultiviranim tlima Hercegovine. Naime, zacrtane ciljeve razvitka vinogradarstva u Federaciji BiH, koja sada ima preko 95% ukupnih površina vinograda, je moguće ostvariti uz pretpostavke da postoje parcele minimalne površine cca 3 ha. Sadašnja situacija, pored velikog broja neobrađenih poljoprivrednih površina, nije povoljna iz razloga velike rascjepkanosti. Parcele od 0,1do 1,0 ha koje su sada neobrađene nisu interesantne za ulaganje. Investitori traže veće površine za podizanje vinograda. Stoga smo u zadnjih pet godina svjedoci podizanja vinograda na rekultiviranim tlima, gdje se uz velike troškove pripreme za samu sadnju vinograda dobivaju nove površine pod višegodišnjim nasadima. Površine koje su "pogodne" za rekultivaciju su ravne šikare i makije na kojima sporadično raste šumska vegetacija hrasta i graba. Takve površine mjestimično imaju cca 50% tla u rekultiviranim tlima. Modelnom kalkulacijom utvrđeni investicijski i proizvodni troškovi i prihodi predstavljaju ulazne parametre za financijski dio analize troškova i koristi. Analiza troškova i koristi pokazuje da je ulaganje u podizanje vinograda na rekultiviranim tlima ekonomski opravdano i financijski izvodljivo, a vrijednosti temeljnih mjerila poslovne uspješnosti pokazuju da je proizvodnja grožđa u punoj rodnosti učinkovita, pod pretpostavkom postizanja očekivanog uroda i uspješne prodaje vina. Model pokazuje neučinkovitost, ako se promatra prodaja vina u rinfuzi, što je još uvijek vrlo čest slučaj u Hercegovini. Model je prihvatljiv samo za proizvođače (vinare) koji imaju već uhodanu prodaju vrhunskih i kvalitetnih vina na domaćem i izvoznim tržištima Ključne riječi: isplativost investicija, ekonomska učinkovitost, model, podizanje vinograda, rekultivirana tla, integrirana proizvodnja, vinogradarstvo.