Odabir prilagodljivog modela gospodarenja na temelju dugoročne projekcije razvoja dinarskih jelovo-bukovih sastojina

Abstract

Raznodobne jelovo-bukove šume u Republici Hrvatskoj zauzimaju oko 157 000 ha. Tijekom povijesti njima se upravljalo različitim načinima gospodarenja, od jednodobnog do prebornog gospodarenja. Kao rezultat povijesne integracije hrvatskog šumarstva u njemačku šumarsku školu i uz jedinstvene ekološke značajke dinarskog područja, primarno se primjenjuje preborni način gospodarenja. U današnje vrijeme zbog različitih biotskih i abiotskih utjecaja, većina bukovo-jelovih šuma u Hrvatskoj ima prijelaznu strukturu između jednodobne i one preborne. Strukturu karakterizira velika drvna zaliha, mali prirast, loša vitalnost, slaba obnova jele i sve veći udio obične bukve. Takav ogledni primjer je i stalna pokusna ploha koja se nalazi u sjevernom dinarskom području Hrvatske i kojom gospodare “Hrvatske šume” d.o.o. Zagreb, a ujedno je i predmet ovog istraživanja. Cilj članka jest istražiti različite modele određivanja sječa koji će usmjeriti šumu u stabilniju prebornu strukturu s optimalanim prirastom i s odgovarajućim volumnim udjelom jele. Ulazni podaci dobiveni su sukcesivnim mjerenjima na stalnoj pokusnoj plohi u bukovo-jelovoj sastojini. Simulator šumskih stabala i sastojina, MOSES version 3.0, testiran je na primjenjivost u lokalnim uvjetima i korišten je za projekciju budućeg gospodarenja. Četiri scenarija temeljena na različitim modelima izračuna sječe korištena su za simulaciju mogućih smjerova budućeg gospodarenja s naglaskom na ciljani volumni udio jele, prirodnu obnovu jele, uspostavu i održavanje preborne strukture. Svi scenariji predviđaju smanjenje volumena jele praćeno agresivnom regeneracijom obične bukve te djelomično postizanje preborne strukture. Krajnje strukture šumskih sastojina (nakon 110 godina) uspoređene su i rangirane na temelju sastojinskih i ekonomskih pokazatelja. S gledišta ekološke, šumsko-gospodarske i ekonomske održivosti, model izračuna sječe koji je temeljen na trenutnoj drvnoj zalihi i desetogodišnjem prirastu pokazao se kao najbolji među istraženim scenarijima.