Patofiziološki mehanizmi djelovanja životinjskih i biljnih toksina

Abstract

Povećanje incidencije otrovanja biljnim i životinjskim toksinima tijekom proteklih godina ukazuje na važnost poznavanja otrovnih vrsta na području Republike Hrvatske. Od otrovnih biljnih vrsta u Republici Hrvatskoj raste velebilje, kranjski bijeli bun, duhan, bunovina, crna bunika, bijeli kužnjak, crni kukurijek i jesenski mrazovac. Većina otrovnih biljaka pripada porodici pomoćnica (Solanaceae). To su biljke bogate tropanskim alkaloidima koji djeluju kao antikolinergične tvari. Imaju antagonističko djelovanje na muskarinske acetilkolinske receptore. S obzirom na široku rasprostranjenost navedenih receptora u ljudskom organizmu, pri intoksikaciji tim biljkama dolazi do poremećaja rada srca, inhibicije ili stimulacije lučenja pojedinih žlijezda, kao i poremećaja intestinalnog motiliteta. Jedan je od najpoznatijih učinaka pojava delirija i halucinacija koji nastaju zbog inhibicije muskarinskih acetilkolinskih receptora u mozgu. Opisane su i otrovne gljive, iako one pripadaju zasebnome carstvu. U našem području najvažnije su zelena pupavka i muhara. Ove gljive pripadaju rodu Amanita u kojima nalazimo dvije grupe toksina, falotoksine i amatoksine koji inhibiraju RNA polimerazu II i time onemogućuju sintezu vitalno važnih bjelančevina. Od životinjskih toksina opisani su toksini zmija, paukova i riba. Većina zmija otrovnica u Republici Hrvatskoj pripada porodici Viperidae. Naše su najpoznatije otrovnice poskok i riđovka. Njihov otrov sadrži hijaluronidaze, fosfolipazu A2 i metaloproteinaze. Od paukova opisani su crna udovica i smeđi primorski riječni pauk. Otrov pauka smjesa je monoamina, koji djeluju proalgetski, peptida s ekscitatornim učincima koji izazivaju nociceptivni odgovor. Završni dio osvrće se na ribe otrovnice, škrpinu i morskog pauka.