Pouzdanost mjerenja u psihologiji

Abstract

Svrha je ovoga preglednog rada uputiti na bogatu povijest koncepta pouzdanosti mjerenja i strjelovit napredak u procjeni pouzdanosti koji se dogodio od 1940-ih, što je rezultiralo velikim brojem pristupa procjeni pouzdanosti. Na početku je rada naveden kratak povijesni pregled nastanka koncepta pouzdanosti i metoda procjene pouzdanosti. Potom su opisani koeficijenti unutarnje konzistencije prateći njihov kronološki razvoj. Kritizirana je primjena Cronbachova α koeficijenta bez provjere potrebnih pretpostavki te su obrazložene česta pogrešna shvaćanja vezana uz Cronbachov α koeficijent. Navedene su pretpostavke potrebne za opravdanu primjenu α koeficijenta, pristranosti procjene u slučaju nezadovoljenosti potrebnih pretpostavki, ispravan način izvještavanja o pouzdanosti, kao i moguće primjene koeficijenta u svrhe različite od procjene pouzdanosti. Međutim, u praksi su pretpostavke za opravdanu primjenu α koeficijenta vrlo rijetko zadovoljene i često je opravdana primjena drugih koeficijenata, poput λ2, λ4, ρNDG ili ω, za kojeg se pokazalo da je u većini uvjeta najmanje pristran. Ponuđene su smjernice za primjenu navedenih koeficijenata. Najnoviji je pristup procjeni pouzdanosti strukturalnim modeliranjem, koje omogućava jednostavnu provjeru navedenih pretpostavki i u kombinaciji s ω i ωH koeficijentima rezultira vjerodostojnom procjenom pouzdanosti, a opravdan je u slučaju kompleksnih mjernih modela. Naposljetku, istaknuti su konceptualni problemi vezani uz procjenu pouzdanosti te su predložene smjernice za daljnja istraživanja pouzdanosti mjerenja.

Research on the Influence of Webcast on Consumer Purchasing Decision

“…Generally, internal consistency is used to test the reliability of the questionnaire scale. In this study, the commonly used Cronbach α coefficient method [7] is used to measure the reliability of the scale. If the 𝛼 coefficient is higher than 0.8, the reliability is good.…”