Pravni i institucionalni okvir integracije migranata u hrvatsko društvo

Abstract

Dobro je poznato kako je fenomen migracija postao iznimno relevantan u posljednjih nekoliko desetljeća. Migrantska kriza u Europi je posebice od 2015. godine rezultirala brojnim raspravama o migracijama, izbjeglicama, integraciji i sličnim pitanjima, te je stoga jedan od ciljeva ovog rada dati odgovarajući doprinos profesionalnoj i javnoj debati na području integracije migranata u hrvatsko društvo. Rad je koncipiran u pet dijelova. Nakon uvodnog dijela, u drugom dijelu rada izlaže se teorijski okvir koncepta integracije migranata, odnosno prikazuju se pokušaji (još uvijek neuspješnog) iznalaženja jedinstvene definicije pojma integracije migranata. Slijedi treći dio, u kojemu se daje pregled pravnog okvira Republike Hrvatske na području integracije migranata. U tom kontekstu, navode se relevantne odredbe Ustava Republike Hrvatske, relevantni ratificirani međunarodni ugovori, te odgovarajući zakoni i podzakonski propisi, kao i relevantna praksa Ustavnog suda Republike Hrvatske. Imajući u vidu da je Republika Hrvatska harmonizirala svoje zakonodavstvo s acquis communaitaireom Europske unije i članica je Europske unije, u radu se posebna pozornost poklanja prikazu okvira Europske unije za integraciju migranata. Četvrti dio rada bavi se institucionalnim okvirom Republike Hrvatske za integraciju migranata, pri čemu se naglašava kako je područje integracije migranata, na temelju zakonodavnog i regulatornog integracijskog okvira, područje koje je u nadležnosti nekoliko ministarstava (na čelu s Ministarstvom unutarnjih poslova), ureda, povjerenstava, a značajnu ulogu u ovom području svakako imaju i brojne nevladine organizacije. Konačno, u petom i ujedno zaključnom dijelu rada navode se preporuke za daljnji razvoj integracijske politike Republike Hrvatske.

Omissions in the Implementation of Public Consultations in the Procedure of Adopting General Acts Through the Practice of the High Administrative Court of the Republic of Croatia

“…Although the participation of citizens in decision-making procedures on local and regional issues is usually achieved only indirectly, through the election of members of representative bodies, the importance of the direct participation of citizens in these procedures recently has been increasingly emphasized (e.g., Blagojević & Tucak, 2021;Koprić & Manojlović, 2013). Participation is most directly achieved at the local level of government, where bodies are most closely related to citizens and make decisions that directly impact their everyday lives.…”