Uvod. Sekundarni neuspjeh oralne terapije se definiše kao izostanak povoljnogreagovanja na oralnu terapiju koja je u prethodnom periodu bilaefikasna. Cilj rada je da se ispitaju rezidualni efekti kratkotrajne kombinovaneinsulinske terapije na glikoregulaciju i insulinosekretornu funkciju.Metode. Istraživanje je obuhvatilo 53 ispitanika sa tipom 2 dijabetesa i sekundarnimneuspjehom oralne terapije koji su tri mjeseca liječeni kombinovanominsulinskom terapijom (bazalni insulin plus metformin). Nakonprocjene akutnih efekata insulinske terapije, ispitanici su naredna tri mjesecaliječeni oralnim antihiperglikemicima koje su koristili u momentu dijagnozesekundarnog neuspjeha, nakon čega su procjenjivani rezidualni efekti.Rezultati. Tromjesečna kombinovana terapija dovela je do značajnog poboljšanjaglikoregulacije (glikemija natašte: 9,4 mmol/l vs. 6,1 mmol/l; postprandijalnaglikemija: 11,5 mmol/l vs. 7,3mmol/l; dnevni profil glikemije:10,0 mmol/l vs. 7,2 mmol/l) i parametara insulinosekretorne funkcije (insulinemija:16,63 mU/l vs. 10,8 mU/l; C-peptid: 1,53 μg/ml vs. 1,81 μg/ml) uodnosu na period kada je konstatovan sekundarni neuspjeh oralne terapije(akutni efekti). Tri mjeseca po prekidu insulinske terapije zabilježeno je samomanje pogoršanje glikoregulacije i insulinosekretorne funkcije – rezidualniefekat (glikemija: 7,1mmol/l; postprandijalna glikemija: 8,3 mmol/l; dnevniprofil glikemije: 8,4mmol/l; insulinemija: 13,3mU/l; C-peptid: 1,72 μg /ml).Zaključak. Ponovno uvođenje oralnih antidijabetika nakon kratkotrajne primjeneinsulinske terapije uslovljava lagano pogoršanje insulinosekretornefunkcije, ali su ipak svi posmatrani parametri metaboličkog statusa u prosjekuznačajno bolji u odnosu na period prije kratkotrajne primjene insulina.