Prostorno planiranje na području Šibenskokninske županije od druge polovice 20. stoljeća

Abstract

Prostorno planiranje na području Šibensko-kninske županije od druge polovice 20. stoljeća P e t r a R a d e l j a k Prirodoslovno-matematički fakultet, Geografski odsjek, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska e-mail: radeljak@geog.pmf.hr SAŽETAK U kontekstu preispitivanja učinkovitosti suvremenoga prostornog uređenja u Hrvatskoj te usporedbe s naslijeđem uređenja prostora koje je utjecalo na njegovo oblikovanje od druge polovice 20. stoljeća, u radu je izložen razvoj prostornoga planiranja za područje Šibensko-kninske županije (upravno-teritorijalno organizirane 1997.). Prema dostupnim izvorima rekonstruiran je slijed izrade i donošenja prostornih planova kroz tri razvojna razdoblja, te analizirani planovi višega reda prema osnovnim planskim postavkama. Prvo razdoblje trajalo je od završetka rata do sredine 1970-ih, kada je dovršena izrada prvoga republičkog prostornog plana. Drugo razdoblje trajalo je do 1992. Krajem ovoga razdoblja donesen je drugi Prostorni plan Hrvatske, a nakon stjecanja neovisnosti uveden je novi upravno-teritorijalni ustroj državnoga prostora. Treće razdoblje započelo je 1992. godine. Unutar svakoga razdoblja prepoznatljive su: makrorazina (republička/državna), mezorazina (makroregionalna i regionalna) i mikrorazina (lokalna).Unatoč u planovima propagiranim težnjama za optimalnim i racionalnim gospodarenjem prostorom te zaštitom okoliša, na području Šibensko-kninske županije ostaje niz naslijeđenih i novih konflikata u prostoru: od problema prevelike koncentracije stanovništva i gospodarskih funkcija u priobalnim središtima, pogodovanja parcijalnim interesima i kapitalu, prevelikoga zauzimanja prostora građevinskim područjima, te objektima sekundarnoga stanovanja s velikim udjelom bespravne gradnje u priobalnom pojasu, do nedovoljno osmišljenih razvojnih alternativa. Važan mehanizam u nošenju s prostorno-razvojnim disparitetima trebalo bi biti sustavno planiranje koje će integralno promatrati prostor, a koordinacija planiranja trebala bi biti jača na (makro)regionalnoj razini. Preduvjet održivoga prostornog razvoja jačanje je prostorno-planskih službi i institucija, među ostalim stručnjacima različitih disciplina, kvalitetna izrada prostornoplanske dokumentacije interdisciplinarnom suradnjom i, nadasve, primjena planskih postavki strožim mehanizmima nadzora i sankcija.Ključne riječi: prostorno planiranje, prostorno-planska dokumentacija, prostorno-razvojni dispariteti, Šibensko-kninska županija, Primorska Hrvatska.

Untitled

“…Furthermore, regional and republic plans had to be adopted, which, among other aspects, considered the possible variants of the overall urban system. The Spatial plan of the SR Croatia from 1974 thus considered the following three variants: 1) concentration of population and central functions in the centres of the Zagreb, Split, Rijeka and Osijek macro-regions; 2) a disperse system of central settlements and population; and 3) a mid-variant-the latter was considered optimal (Radeljak, 2012).…”

“…Nadalje, regionalni i republički planovi koji su se također morali usvojiti trebali su između ostaloga razmotriti i moguće varijante cjelokupnoga urbanog sustava. Prostorni plan SR Hrvatske iz 1974. tako razmatra sljedeće varijante: 1) koncentraciju stanovništva i centralnih funkcija u središtima makroregija Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka, 2) disperzirani sustav središnjih naselja i stanovništva te 3) međuvarijantu; posljednja je smatrana optimalnom (Radeljak, 2012).…”

“…The 1980 Act defined that all space users were obligated to use space in a way that would ensure conditions for the preservation and advancement of the environment and the prevention of adverse effects that could endanger the values of the human environment. As Radeljak (2012) noted from the 1989 Spatial plan of SR Croatia, environmental protection was an issue for official consideration, but in reality, local and party interests were given an advantage. An example of a lack of both environmental considerations and respect for the local community's interests in practice can be found in the late-1980s case of large-scale residential construction in the then Dr. Mladen Stojanović local community (today called Jelenovac) in Zagreb (Štulhofer, 1991).…”

“…Zakonom iz 1980. određeno je da su svi korisnici prostora dužni koristiti prostor na način kojim se osiguravaju uvjeti za očuvanje i unaprjeđenje okoline te sprječavaju štetne posljedice koje bi ugrozile te vrijednosti. No kako je Radeljak (2012) zaključila pri analizi Prostornoga plana SR Hrvatske, zaštita okoliša bila je samo deklarativna, a u praksi se često davala prednost lokalnim i pojedinačnim interesima. Dobar primjer zanemarivanja i okolišnoga aspekta i stavova i želja mjesne zajednice u praksi može se naći u slučaju projekta velike stambene izgradnje u mjesnoj zajednici Dr. Mladen Stojanović (danas mjesna zajednica Jelenovac) u Zagrebu s kraja 80-ih (Štulhofer, 1991).…”